Društvo

Druženje u trebinjskoj BIBLIOTECI: Najvjernijim čitaocima na POKLON KNJIGA i članarina

Trebinjska Narodna biblioteka prvi put je organizovala pretpraznično druženje s najvjernijijim i najstarijim čitaocima.

Druženje u trebinjskoj BIBLIOTECI: Najvjernijim čitaocima na POKLON KNJIGA i članarina
FOTO DUBRAVKA ČOLOVIĆ/RAS SRBIJA

U čitaonici biblioteke čitalački veterani i oni koji su najvjerniji pisanoj riječi okupili su se da razmijene mišljenje o knjigama, autorima, sugerišu nove naslove.

Bračni par Jokanović, Anja i Predrag, kažu da spadaju u one koji „opustoše“ biblioteku, jer kad sa troje djece dođu u ovu ustanovu na policama je manje i do petnaestak knjiga.

Prije desetak godina doselili smo u Trebinje i od tada dolazimo u biblioteku i uzimamo knjige. Supruga čita i domaće i strane pisce, ja pretežno trilere stranih autora. Pročitao sam i lektire koje sam preskočio u srednjoj školi – kaže uz osmijeh Predrag.

Dodaje da je shvatio šta knjiga znači u prošlom ratu, kad je čitao sve do čega je došao.

– Od stripova, maminih „ženskih“ knjiga, pa sve redom. Tako sam prekraćivao vrijeme, ali i uvidio šta je pisana riječ i u najtežim momentima – sjeća je Predrag.

Njegova supruga Anja kaže da je čitala od malih nogu i da joj je drago što suprug i ona imaju ljubav prema knjizi koju prenose i djeci.

– Ima trenutaka kad svih petoro ležimo i čitamo knjige, naročito zimi kad smo više kući. Stariji sin je pročitao sve avanture Harija Potera, a ima 12 godina, a kao devetogodišnjak je pročitao „Čekajući Godoa“, jer mu je bio intersantan naslov, kad sam ja čitala tu knjigu – ističe Anja.

Na druženju je bila i Dobrila Kušljić, koja je u Trebinje doselila iz Broda prije desetak godina.

– Čitam sve, ne biram. Što se tiče naših pisaca, dosta toga sam pročitala dok sam išla u školu, jedino ponekad uzmem neki noviji naslov. Knjigu sam zavoljela u prvom razredu osnovne škole, a ni rat me nije prekinuo. Gdje god sam bila u izbjeglištvu išla sam u biblioteku, jer jednostavno ne mogu zaspati dok ne pročitam nekoliko stranica knjige. Nekad i osvanem uz knjigu – prizanje Dobrila, koja je prevalila sedmu deceniju.

Ona dodaje da je knjiga i izvjesni trening za mozak, naročito starijim osobama.

Foto Dubravka Čolović/RAS Srbija
Foto Dubravka Čolović/RAS Srbija

– Kad sam doselila u Trebinje odmah nisam mogla naći biblioteku. Tada sam kupovala knjige na trafikama, a kad sam ušla u biblioteku mojoj sreći nije bilo kraja – sjeća se Dobrila.

Trebinjka Mladenka Benderać jedan je od najvjernijih čitalaca u trebinjskoj biblioteci.

– Više od dvije decenije sa radošću ulazim u ovu ustanovu. Kad me preplave negativne emocije ili sam uznemirena odem u biblioteku, jer znam da ću se poslije deset minuta razgledanja po policama bolje osjećati. Biblioteka je snabdjevena, a i osoblje maksimalno izlazi u susret čitaocima – priča Mladenka.

Svi koji su došli na praznično druženje u trebinjsku Narodnu biblioteku imaju istu preporuku da osjećaj papira u rukama ne može zamijeniti nijedno elektronsko izdanje. Najvjerniji čitaoci od zaposlenih su dobili na poklon knjigu i besplatnu članarinu u 2019. godini.

Prate želje čitalaca

Direktorka biblioteke Milosava Supić-Vuković kaže da je druženje bila prilika da čitaoci u razgovoru s bibliotekarima iznesu svoja zapažanja i daju prijedloge koji će obogatiti knjižni fond.

– Nastojaćemo da i dalje pratimo želje čitalaca i nabavljamo najnovije i najaktuenije naslove, jer smo veoma ponosni kad vidimo da knjiga i dalje zauzima važno mjesto u životima ljudi – ističe ona.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije