Ovakve jadikovke, ponekad su samo alibi za inertnost. Ponekad. Jer, ima i poslova koje stvarno može da obavi jedino država, odnosno vlast, i u kojima je pojedinac, koliko god bio vrijedan i pametan, ipak nemoćan.
Jedan od takvih poslova je zaštita od voda i podrška poljoprivredi.
Poljoprivrednici u Republici Srpskoj godinama su na udaru poplava i suša. Samo 2014. potopljeni su usjevi, stoka, štale voćnjaci… vrijedni 61 milion KM na skoro 23.000 gazdinstava. U tom trenutku država nije mogla ništa protiv stihije, jer su joj u prethodnih 30 godina nasipi i kanali bili deveta rupa na svirali. Ali, ni poslije potopa, nije se država baš opoštenila. Prošle su četiri godine, a poplavljenim poljoprivrednicima je isplaćeno svega 20 odsto odštete.
Istina, surova lekcija iz 2014. opametila je državu. Ne čeka se stihija skrštenih ruku, ulaže se; za tri godine je urađeno više nego za prethodnih 25. Ali, i nakon kapitalnih ulaganja samo jedan dosto obradivog zemljišta u RS biće zaštićeno na najefikasniji način: kanalima u kojima će se voda iz poplavnih vremena čuvati za navodnjavanje kad udari suša.
Radi se, ali seljak državi ne veruje. Semberci ne daju ni za suvo zlato svoju zemlju za izgradnju velikog nasipa, koji će ih štiti od velikih voda. Vele, Drina nam uzme zemlju, pa je vrati, a sa ovima odozgo čovjek nikad ne zna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu