Mnogi su zaposleni u javnim preduzećima, mada su takvo osiguranje ugovorile i neke privatne kompanije u Srpskoj. Istovremeno, tek oko 30 pojedinaca je odlučilo da dio novca koji sada zarađuje, štedi u ovom Fondu, za ličnu penziju koju će za deset ili 20 godina koristiti kao dodatak onoj koju će dobijati od Fonda PIO.
Predstavnici EPF, koji u Republici Srpskoj posluje oko dvije godine, ističu da su glavni motiv za ulaganje u ovaj fond poreske olakšice. Tačnije, za ulaganje do 100 maraka u EPF u RS se ne plaćuju doprinosi, a za poslodavce je to najjeftiniji legalan način nagrađivanja zaposlenih.
Dva su načina kako se ulazi u fond. Jedan je da poslodavac napravi penzijski plan i kaže da želi svojim radnicima da uplaćuje neki iznos, a to je obično između 10 i 100 maraka i da tako nagradi zaposlene. Ako im uplaćuje, recimo, 50 KM u dobrovoljni penzijski fond, to njega košta 58 KM. Da poveća platu za toliko, to bi ga koštalo 80 i nešto maraka, jer plaća i doprinose. Na to radnik može da kaže, ja mogu doplatiti još 50, ali ne uplaćujem 50 od neto, već od bruto plate, odnosno bruto plata se smanjuje za 50, a to meni od neto plate iznosi 35 KM. Takođe, može individualno da pristupi, pa da odluči da u EPF uplaćuje, recimo, 100 KM. Tada smanjuje bruto platu za toliko, štedi tih 100 KM u EPF, a neto plata mu je manja zapravo za 70 KM, jer ta razlika su ti pripadajući doprinosi kojih se država odriče – objašnjava izvršna direktorica Društva za upravljanje EPF Gordana Drobnjak.
Po njenim riječima, do sada je sa poslodavcima napravljeno nešto više od 25 penzijskih planova, a uskoro bi broj članova EPF trebalo da bude znatno veći, jer je dogovoren plan i za “Elektroprivredu RS”.
Kako ističe, pojedini radnici u RS već su uštedili oko 1.500 maraka, dok je drugima ova lična penzija već i isplaćivana.
– Kratko poslujemo, ali smo imali već isplate ljudima koji su ušli u Fond preko poslodavca kada su bili pred penzijom. Najviše što smo do sada isplatili bilo je 1.300 KM, a najmanje 140 KM – kaže Drobnjak.
Ovakvi fondovi, kao treći stub dobrovoljnog osiguranja, u zemljama okruženja postoje već 15-tak godina. Za njih su, kaže, za sada više zainteresovani stariji ljudi, iako su ciljna grupa mladi.
– Mladi ne razmišljaju o penziji i kažu da bi prije uzeli 10 KM sada nego 20 u penziji. Trebaće neko vrijeme da i ta svijest sazri – kaže ona.
Jedan od motiva radnicima da odvajaju za penzionerske dane jeste i to što isplate penzija zavise od uplate doprinosa zaposlenih, a takvih je sve manje.
Sadašnja demografska slika ne obećava sigurnu starost budućim penzionerima.
– Doprinosi koje trenutno mi uplaćujemo za naše plate se sada odvajaju za isplatu penzija u RS, a kroz EPF ja štedim lično za svoju penziju i to je suštinska stvar. Ne znam kakva će biti međugeneracijska solidarnost kada ja budem išao u penziju, da li će biti dovoljno novca za penzije i da li će mi ta penzija biti dovoljna. To je osnovni razlog da ovako štedim isključivo za ličnu penziju i da mi se to jednog dana isplaćuje, što i država stimuliše – objašnjava Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS, koji je nedavno ugovorio i saradnju sa EPF.
Štednja za budućnost
Ljudi često miješaju dobrovoljnu štednju za penziju i životno osiguranje, a razlika je u tome što je osnovna funkcija životnog osiguranja da vas osigura od određenih rizika, bolesti ili od smrti.
Suština privatne penzije je štednja za budućnost, da se obezbijedi dodatni prihodi za vrijeme kada penzija koju isplaćuje država možda neće biti dovoljna za dostojanstven život.
Za sada je u RS moguće da se ušteđeni novac isplati odjednom, ali i u mjesečnim ratama, kao prava penzija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu