Ni da uveče okrene ključ u bravi bez bojazni da će ih neko polupati, a ni da ta vrata, kada ih skroz oštete, zameni novim, piše Blic.
Dragica Gašić, povratnica u Đakovicu, jedina je osoba na Kosovu kojoj su uskraćene osnovne ljudske slobode i građanska prava. Samo zato jer je Srpkinja, a na dvomjesečni teror i pokušaje da je otjeraju sa kućnog praga niko ne reaguje.
Zatajile su sve institucije, sve nevladine organizacije i borci za ljudska prava, pa čak i međunarodna zajednica koja je poslije 1999. godine preuzela “brigu” nad KiM.
Nema nikog da organizuje protest podrške ispred njenog stana, ni da traži od nadležnih da reaguju. Ćute svi, intelektualci, elita, poglavari iz Prištine, udaljeni tek 90 kilometara od nje. Neki su čak “obrnuli igricu”, i peticijom tražili da se iseli.
Za to vrijeme, Dragica je po povratku iz Kline, prije dva dana zatekla obijen i ispreturan stan. Ukradeni su joj, nabraja ona, sigurnosna kamera i ruter za internet, uz druge lične stvari. Iznijeto je sve, sem brašna i pola kilograma makarona. Pomirljivo kaže da to nije problem, ali da jeste to što je ostala bez lijekova i mjesečne doze insulina.
– Otišla sam u petak u pola četiri popodne u selo kod sestre u Veliko Kruševo, kod Kline, da se malo odmorim. Juče smo se ja i Vuksan vratili i zatekli, šta smo zatekli, razvaljena vrata i sve počišćeno – rekla je Gašić za Kosovo onlajn.
Ispričala je da je imala zalihe hrane i u zamrzivaču, ali da nema više bijelu tehniku, nameštaj.
– Najveći problem su lijekovi, ja sam srčani bolesnik i dijabetičar. Sestra mi je podigla mjesečnu dozu – kaže Gašić.
Vrata su skroz razvaljena i to ne može da se popravi.
Boriće se, kaže, da ostane na svome. Kaže i da ne zna ko to radi i da je sve prijavila policiji, koja je došla i napravila uviđaj.
– Bilo ih je 10-ak, komandir policije je bio, rekao je da će sve da se sredi i da smiri situaciju. Ali, vrata kada su vidjeli kakva su oni su se zapanjili – rekla je Gašić.
Da zlo bude gore, ovaj poslednji incident tek je dio noćne more kroz koji prolazi. Prije toga su je vrijeđali, kamenovalli prozore, lijepili slike zaklanih ljudi poručujući joj, čini se, da je čeka ista sudbina ukoliko ne bude napustila svoj stan, Đakovicu i Kosovo i Metohiju.
Svake noći po nekoliko puta lupaju na vrata, te da ne može da spava. Policija je obezbjeđuje, ali se napadači iznova vraćaju kada pripadnici policije odu.
Na sve to se uključila i opština u kojoj živi, Đakovica i podnijela tužbu Osnovnom sudu kojom traži da se Dragici Gašić “poništi ugovor o izdavanju stana sa zahtjevom za privremenu mjeru”.
Time je i na papiru poništena demokratija na Kosovu, a odlično naslikano kako izgleda poštovanje ljudskih prava ali i nedostatak volje da se problem riješi.
“Više nisam bezbjedna ni u stanu”
Zato je juče reagovao direktor Kancelarije za KiM Petar Petković, koji za Blic kaže da je najnoviji pritisak na Dragicu Gašić mnogo opasniji od svih prethodnih, s obzirom da šalje jasnu poruku da ona više nije bezbjedna ni u svom stanu, a da navodna zaštita koju joj obezbjeđuju Kosovska policija i međunarodne organizacije nije dovoljna.
– O stepenu njene ugroženosti svjedoči i glasno ćutanje svih političkih predstavnika u Prištini, koji se gotovo mjesec i po dana ni rječju nisu oglasili niti osudili nečovječno postupanje prema njoj, niti se potrudili da joj pomognu. Za njih, ona ne postoji. Nažalost, bez odgovora su ostali i dopisi koje je Kancelarija za Kosovo i Metohiju uputila na adrese više međunarodnih organizacija zahtjevajući da preduzmu korake iz svoje nadležnosti u cilju Dragičine zaštite.
Advokatski tim koji je angažovala Kancelarija da joj pomogne oko zaštite imovinskih prava na stan zahtjevaće, dodaje Petković, i dodatnu zaštitu za nju i njen stan, a kancelarija će obezbijediti i neophodnu terapiju i stvari koje su joj potrebne.
Stan u kojem je Gašićeva je kao svoje vlasništvo uknjižila 1997. godine. U to vrijeme, radila je radila kao čistačica u đakovačkoj policiji.
Nekoliko godina unazad je od Kosovske agencije za upoređivanje i verifikaciju imovine tražila da se oslobodi njen stan u Đakovici nekoliko godina unazad, što joj je sada i omogućeno.
Umjesto da joj nevladine organizacije na Kosovu koje se bave ljudskim pravima pomognu oni su peticijom su zahtjevale njeno iseljenje.
Ono što je najgore, ko god pokušava da joj pomogne biva kažnjen. Među njima je i Vuksan Gojković, koji joj sve vrijeme pomaže. Njemu su probušene gume na automobilu, skinute su tablice u znak upozorenja.
Dokle tortura ide svjedoči i da joj nije dozvoljeno ni da postavi nova vrata kuću, pošto su joj izgrednici oštetili stara.
Iako je Kancelarija za KiM obezbijedila blindirana vrata za njen stan i majstora koji treba da izvrši zamjenu, lokalna policija prvo nije dozvolila da se dotrajala i ulupana ulazna vrata na Dragičinom stanu zamjene, nego su joj tražili dozvolu opštine za montažu.
Nakon što je Dragica popunila zahtjev u opštini, lokalni inspektori rada potom su došli i zaplijenili Dragičina nova vrata. Tražili su da se prije montaže vrata, opštini dostave dokazi o nekakvom atestu kao i dokazi proizvođa o uplaćenim porezima, uz brojna druga dokumenta, jasno je da je sve to samo farsa i da se na sve načine trude da je proteraju iz Đakovice.
“Česti napadu na Srbe na KiM”
Pri tom, ona nije jedina koja prolazi kroz golgotu na Kosovu. Nedavno je, na sastanku sa premijerom Kosova Aljbinom Kurtijem, predstavio spisak od čak 80 napada na Srbe sa KiM, koji su se desili od početka godine do danas.
Prvi incident se dogodio na Božić, kada je obijena kuća porodice Vučković u Babinom mostu. Zilježeni su, između ostalog, prebijanje Srba (među kojima i trinaestogodišnji dječak Nikola Perić), ali i upad inspekcije u Dom zdravlja u Štrpcu zbog sumnji da su u njemu vakcine iz Srbije, skrnavljenja srpskog groblja, pa do zabrane ulaska sportistima i zvaničnicima Srbije na Kosovo.
Poslejdnji se desio krajem juna, napadnut je Ranko Bacić (67) iz sela Dolac kod Kline, nanijete su mu teške tjelesne povrede lica i ruku.
Istovremeno, OEBS je prije dva dana objavio poražavajuči izvještaj u kojem je dokumentovano da su se, zaključno sa decembrom 2019. godine, na Kosovo od 2000. vratila 28.302 raseljena lica, a da se stopa povratka smanjivala svake naredne godine i da je ovaj trend i dalje u opadanju.
UNHCR procjenjuje da se na KiM nalazi 16.151 raseljeno lice, od kojih 412 živi u nekom od 22 privremenih kolektivnih prihvatilišta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu