Šantel koja je već ušla u menopauzu podvrgla se vještačkoj oplodnji, bezbjedno iznijela trudnoću i porodila se putem carskog reza. Priznaje da je nije briga što, zbog godina, ona i njen muž više djeluju kao baka i djed svom sinu, piše Dejli mejl.
– Čekam 20 godina da postanem majka. Čeznula sam da držim dijete u naručju i još uvijek ne mogu da vjerujem da se ovo dogodilo – ispričala je Čavez.
Svog supruga upoznala je na internetu prije devet godina, a par se vjenčao u roku od tri mjeseca i odmah odlučio da proširi porodicu. Elenilson već ima djecu od 20 godina i djed je troje unučadi, a sada i otac jednomjesečnog Nikolasa.
Kada su odlučili da imaju potomstvo, bili su svjesni da godine mogu da budu problem, međutim, odlučili su da se ne predaju.
– Aktivno smo pokušavali osam godina, od moje 41. i to je jedino zbog čega žalim. Naše putovanje trajalo je mnogo duže jer sam željela prirodno da zatrudnim i zapravo nisam bila svjesna koliko su male šanse za to. Voljela bih da druge žene u 40-ima budu realnije i ne troše toliko vremena, kao što sam ja to radila, prije nego što sam uvidjela i druge mogućnosti. Uvijek su nam govorili da ne izgledamo kao da imamo toliko godina, ali to ne znači da naša tijela nisu stvarno stara iznutra – objašnjava majka.
Na početku svoje veze, par je doživio i jedan spontani pobačaj, kada je Šantel imala 42 godine.
– Bili smo potpuno uništeni. Mislila sam da smo izgubili jedinu šansu. Bio je to najmračniji period u mom životu. Još sam bila mlada i nisam mogla da razumijem šta se dogodilo. Trebale su mi godine da to otpatim. Sa 43 sam posjetila doktora i rečeno mi je da nemam nikakve šanse sa vantjelesnu oplodnju, ali to nisam htjela da prihvatim – prisjeća se Šantel.
Pet godina kasnije, kada je imala 48, konačno je odlučila da razmotri i korišćenje donatorskih jaja, jer je želja za majčinstvom nije napustila.
Par je platio vantjelesnu oplodnju, međutim, pandemija korona virusa je odložila.
– Bili smo spremni, letovi su bili bukirani, a onda je došao Kovid i klinika je zatvorena. To je bio još jedan udarac na nas, ali konačno smo dobili priliku da otputujemo u julu 2020. – kaže ona.
U narednim mjesecima, na sreću, nije bilo problema. Njihov Nikolas rođen je 5. marta, mjesec dana prije termina.
– Nisam imala jutarnje mučnine, povišen pritisak ili dijabetes. Imala sam sreće s obzirom na moje godine. Lijepa stvar kod ovog načina začeća je što ja nosim svoje dijete i još ne mogu da vjerujem šta je moje tijelo postiglo. Mogla sam da nosim i rodim svoje dijete kao što sam uvijek i željela, nauka je nevjerovatna – kaže Šantel.
Par je zamrznuo još nekoliko jaja, ali kako klinika ima postavljenu starosnu granicu od 51 godine za majke, oni moraju u narednih godinu dana da odluče da li će imati još jedno dijete.
– Nikada nisam odustala od svojih snova i znala sam da ću jednog dana upoznati svoju srodnu dušu i dobiti dijete. Na kraju dana, samo treba da dignete ruke i imate povjerenja. Ne možete ništa učiniti da kontrolišete ishod ove situacije. Pokušaji dobijanja bebe mogu da vas izlude i bilo je trenutaka kada mi je to okupiralo čitav život – ispričala je.
Dodaje da su reakcije na njeno kasno materinstvo različite i da je okolina uglavnom zabrinuta, ali imaju i podršku, prenosi Blic.
– Naši roditelji bili su zabrinuti, ali delili smo radost samo sa bliskim prijateljima. Preplavila nas je njihova podrška, jer oni znaju koliko dugo smo ga čekali. Bilo je i nekoliko iznenađujućih komentara kada sam govorila ljudima da će naš sin diplomirati kada mi već budemo sjedi i sa štapovima. Možda izgledamo kao njegovi baka i djed, al to nam nije važno. Ljudi osuđuju majke ako su premlade, prestare, udate, neudate. Dovoljno smo stari da znamo da je ovo ispravno i ono što je nama važno – zaključuje Šantel.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu