To se, kako je kazao, vidi na zapadnom Balkanu, a naročite posljedice osjećaju se u Bosni i Hercegovini.
– Već duže od godinu dana u mojoj zemlji traje teška politička kriza, koja je naročito intenzivirana uoči i nakon agresije na Ukrajinu. Nije tajna da u Bosni i Hercegovini postoje akteri koji su pod ruskim uticajem. Upravo su oni svojim djelovanjem doveli u pitanje Dejtonski sporazum i 27 godina njegove implementacije, prijeteći secesijom i preduzimajući konkretne antiustavne korake koji vode ka tom cilju. Ovo se posebno čini ugrožavanjem institucija Bosne i Hercegovine koje naš Ustav definiše kao potrebne za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, kao što su jedinstvene Oružane snage BiH, porezni sistem, pravosuđe i drugo – kazao je on te dalje dodao:
– Zahvaljujući podršci međunarodne zajednice, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, Evropskom unijom i Ujedinjenim Kraljevstvom, uspijevamo držati stvari pod kontrolom, iako je stanje još vrlo krhko. Od esencijalnog značaja je što je međunarodna zajednica ponovo osnažila mehanizme uspostavljene u Bosni i Hercegovini, na temelju Poglavlja 7 Povelje UN koje nalaže međunarodnu akciju u svrhu očuvanja mira. Tu prvenstveno mislim na Kancelariju visokog predstavnika i međunarodnu vojnu misiju – EUFOR.
Podsjetio je da je Visoki predstavnik u BiH, ispunjavajući svoje obaveze prema Dejtonskom sporazumu, i koristeći se ovlaštenjima koje proizlaze iz tog sporazuma „poništio neke secesionističke poteze RS, kojima je ugrožen ustavni poredak i mir u Bosni i Hercegovini.“
– Istovremeno, visoki predstavnik je spriječio pokušaj dijela ministara, koji su, zloupotrebljavajući pravo etničkog veta, pokušali da suspenduju demokratiju u Bosni i Hercegovini, uslovljavajući održavanje izbora izmjenama Izbornog zakona. Dejtonski mirovni sporazum je imao za cilj zaustaviti rat. Zato je sistem koji je njime uspostavljen ostao nedovršen. Ostale su mogućnosti za blokade i zloupotrebe, naročito kada je u pitanju korištenje etničkog i entitetskog veta. Jednostavno kazano, domaćim akterima je data mogućnost da blokiraju skoro svaku odluku i nekažnjeno paralizuju čitav sistem. Jedina instanca koja ih je mogla sankcionisati i deblokirati sistem upravo je Ured visokog predstavnika, zbog čega je i formiran – kazao je.
Kako je rekao, u BiH je potrebno da se izgrade domaće mehanizme odgovornosti i dovrši sistem, kako OHR više ne bi trebao.
– Naš cilj nije da OHR ostane vječno, već da se dovrši izgradnja funkcionalnog sistema, tako da, i kada jednog dana OHR ode, država može samostalno funkcionisati. Sve do tada, međunarodna supervizija će nam trebati, jednako kao što je, u vidu savezničkih kontrolnih savjeta bila izuzetno korisna drugim državama, poput Njemačke i Austrije, nakon Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući toj superviziji i međunarodnoj podršci, a ne uprkos njoj, ove su zemlje postale među najuređenijim državama Evrope – rekao je Džaferović, prenosi Avaz.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu