Mnoge su već sad insolventne, a pitanje je može li im dugoročno pomoći oprost duga.
U rješenje problema uključeni su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond (MMF), pa i G20 – grupa industrijski najrazvijenijih zemalja, kao i ekonomije u usponu Cilj je što efikasnija pomoć teško zaduženim državama u korona pandemiji.
Ovog puta uključeni su i Kinezi, piše Dojče vele (DW), dodajući da niko zapravo ne zna koliki su krediti koje je Kina dala siromašnim zemljama u Africi i na drugim kontinentima, te da više nije pitanje kako će siromašne zemlje sanirati svoj državni budžet, nego mogu li uopšte da snose te dugove.
Katolička organizacija za pomoć Misereor i inicijativa erlašjahr.de u svom Izvještaju o stanju duga za 2020. godinu navode da je 124 od ukupno 154 siromašnih zemalja i zemalja u usponu zaduženo do kritične tačke. Ukupan dug svih zemalja koje se razmatraju u izvještaju iznosi 7,81 biliona američkih dolara.
Još u novembru 2020. Zambija je prestala da isplaćuje rate za svoje državne obveznice u američkim dolarima.
– Kako je moguće da jedan tako važan proizvođač sirovina poput Zambije, jedan od deset najvećih proizvođača bakra na svijetu, više ne može da plaća dugove? I to nakon što je ova država prije deset godina uspjela da smanji svoju zaduženost sa oko 200 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) na nešto manje od 20 posto, u sklopu posljednjeg dužničkog reza u okviru inicijativa za smanjenje duga: HIPC (Highly Indebted Poor Countries) i MDRI (Multilateral Debt Relief Initiative)?”.
Danas, gotovo deset godina kasnije, odnos duga Zambije vratio se na 120 posto BDP, navodi DW i postavlja pitanje da li je to samo posljedica niskih cijena bakra.
Među faktorima rizika koji dovode do prekomjernog zaduženja su, po navodima erlašjahr.de i Misereora, pored visokih zahtjeva u pogledu infrastrukture i zavisnosti od nekoliko izvoznih sirovina, i “slabo upravljanje u nekim državama na jugu”, što pojačava “tendenciju ka neodrživom dugu”.
Ekonomista Dina Pomeranc sa Univerziteta u Cirihu, koja se specijalizovala za razvojnu politiku, istražuje razloge zbog kojih mnoge zemlje nastavljaju da dostižu svoje finansijske limite. Njena temeljna teza je da nijedna moderna država ne može dugoročno da opstane bez efikasnog poreznog sistema.
– Da bi mogla da se stara o obrazovanju, medicinskoj njezi i infrastrukturi, država mora da ubira poreze. Nijedna moderna zemlja ne može dugoročno da postoji bez efikasnog poreskog sistema koji je potreban za održavanje reda, zakona i funkcionalne države – kaže ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu