Na prvom mjestu je još uvijek meksički narko-kartel kao najopasnija mafijaška organizacija na svijetu, a na drugom se nalaze “Kumovi” i porodice italijanske mafije. Ruski kriminalci su na trećem mjestu, američki gangsteri i ulične bande nalaze se na četvrtom mjestu, a posebno su jake “Latino bande” povezane sa meksičkim kartelima.
Na petom mjestu nalazi se albanska mafija, koja ima svoje ogranke širom svijeta, a sarađuju sa svim organizacijama, koje prodaju drogu. Teritorijalno su jako raspršeni, aktivni su u Europi, ali i na ogromnom području koje se proteže od Sjeverne i Južne Amerike, pa sve do Kine.
Politička umreženost i država unutar države
Albanska mafija poznata je po specifičnoj kombinaciji stroge unutrašnje discipline, klanske strukture i brakova unutar klanova. Sva ova svojstva smanjuju mogućnost razbijanja organizacije izvan i povećavaju povezanost i solidarnost unutar grupe.
U izvještajima “Wikileaksa” potvrđena je njihova povezanost sa političarima u brojnim zemljama. Neki analitičari čak spekulišu da je sama mafija jača od službene Tirane, jer imaju uticaj na politiku i pravosuđe, kao i vlastitu naoružanu “policiju” koja čuva plantaže droge.
Sposobnost albanske mafije da organizuje logističku podršku na viskom nivou, gdje god i kada treba, dovela je do toga da su bez imalo poteškoća prešli granice svoje zemlje i uspješno se integrisali u podzemlje drugih država.
“Besa” kao alfa i omega
Osim hijerarhijske strukture, važnu ulogu ima “Besa” što na albanskom znači povjerenje, časna riječ, a ujedno predstavlja temeljne principe njihove mafije: odanost, čast i porodica.
“Besa” je od velike važnosti u albanskoj kulturi. Onaj ko ti da svoju “Besu”, dao ti je svoj život i spreman je da te štiti vlastitim životom.
Krvno srodstvo i brakovi igraju presudnu ulogu u formiranju klanova i grupa, a strancima je pristup ograničen: kad im se i dozvoli da nešto rade za albansku mafiju, odrađuju samo jedan ili neki drugorazredni posao.
Porodičnu strukturu karakteriše snažna unutrašnja disciplina, koja se postiže žestokim i bolnim kažnjavanjem svakoga ko prekrši pravila.
U dilovanju narkotika prešišali su čak i Kolumbijce, ali to nije sve čime se bave
Međunarodni stručnjaci smatraju da albanska mafija u svojim rukama drži 75 posto svjetskog tržišta narkotika. Albanski klanovi toliko su jaki, da su sa prvog mjesta potisnuli Kolumbijce, koji su do prije nekoliko godina bili glavni igrači u svijetu, što se trgovine drogom tiče. Bliske veze uspostavili su i sa italijanskom mafijom, što im je omogućilo da se šire dalje po Evropi.
Narkotici su velik, ali ne i jedini dio posla kojim se bave. Grčke vlasti su početkom 2008. godine pokrenule istragu koja se temelji na povjerljivom izvještaju u kojem se navode strašni podaci o ilegalnim kanalima za trgovinu dječjim organima iz Albanije za Italiju. Prema tadašnjim pretpostavkama, za prenošenje organa korišćeni su i neki diplomatski kanali, a mediji su pisali da je u sve bio upleten i jedan grčki ljekar. Osim trgovine drogom i organima, bave se i trgovinom ljudima.
Uspon Čike Rudaja
Uspon albanske mafije u Evropi počeo je osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka, kada su uspješno razgranali svoje ćelije i preselili se u Sjedinjene Američke Države. U početku su se bavili sitnim kriminalom, a sarađivali su i sa italijanskim mafijašima sve dok nisu dovoljno ojačali da počnu da djeluju sami. Najpoznatije mafijaško ime svakako je ono Čike Rudaja, odnosno Aleksa Rudaja ili Sandra Rudovića, koji je devedesetih u Americi osnovao svoj klan “Rudaj organizacija”, piše “New York Times”.
Važili su kao vrlo brutalna organizacija, koja se u četvrtima Njujorka obračunavala sa italijanskim mafijaškim porodicama, sve dok Rudaj 2004. nije završio na izdržavanju 27-godišnje zatvorske kazne zbog reketiranja, iznuđivanja i kockanja. U istoj akciji uhapšen je 21 član mafije, prvoj takvoj akciji protiv albanske mafije u Americi.
Do tada je “Rudaj organizacija”, bila toliko moćna da su ih, prema riječima tadašnjeg šefa FBI-a, u Njujorku smatrali “šestom porodici”, odmah iza italijanskih klanova Gambino, Bonanno, Lucchese, Genovese i Colombo, prenosi Blic.
Od Balkana do čitave Evrope
Albanska mafija pustila je jako korjenje u nekoliko evropskih država. Jedna od njih je Belgija u kojoj živi značajna albanska emigracija, a vlasti ovu mafiju smatraju odgovornom za najveći dio trgovine drogom, ali i ilegalnog oružja za koje se smatra da dijelom potiče iz ratova na Balkanu devedesetih godina.
Osim narkotika i oružja, Belgija je za albanske mafijaške klanove važna i zbog trgovine ljudima. Smatra se da albanski mafijaši krijumčare najveći broj ljudi upravo preko Belgije, a raniji izvještaji međunarodnih institucija pokazali su da albanska mafija globalno godišnje prokrijumčari između 70 i 100 hiljada ljudi, od čega, prema procjenama, zarađuje više od 50 miliona dolara.
Poznat je slučaj iz 1989. godine kada je otet bivši premijer Belgije, Paul Vanden Boejnants, a otmicu je organizovao Basri Bajrami, član bande Patrika Haenersa. Premijer je nepovređen pušten nakon mjesec dana, a prethodno je za njega traženo 30 miliona belgijskih franaka, piše 100posto.hr. Jak ogranak imaju i u Francuskoj, gdje, kako se vjeruje, imaju monopol nad različitim granama kriminala, s tim što se poseban akcenat stavlja na prostituciju. U Velikoj Britaniji koncentrisani su na trgovinu drogom, a kako piše britanski the Sun, od Britanaca i Pakistanaca polako preuzimaju tržište kokaina.
Prema podacima njemačke obavještajne službe, u okolini Hamburga nalaze se njihova glavna uporišta. Njemački mediji pišu da je tamošnja albanska mafija toliko nasilna da policija ne može da nađe osobu koja bi protiv njih svjedočila iz straha zbog sigurnosti, kako vlastite tako i zbog svojih porodica.
Svojevremeno je i birtanski Gardijan pisao o velikoj ulozi bivšeg kosovskog premijera Hašima Tačija, koji je označen kao “ključna figura u kosovsko-albanskoj mafijaškoj mreži”.
Uprkos dugogodišnjim sukobima, smatra se da su Albancima danas najbliži saradnici italijanska i turska mafija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu