Tako je trenutno u proceduri osam zakona po hitnom postupku, kako bi se omogućilo povećanje plata. Kao razlog za hitnost navedeno je da je baš u ovom trenutku “povećanje ličnog primanja svakog zaposlenog u Srpskoj od opšteg interesa za RS”.
Prema poslovniku Narodne skupštine RS, zakoni se mogu donositi po hitnom postupku “samo u okolnostima koje se nisu mogle predvidjeti”, kako bi se spriječilo ”ugrožavanje života i zdravlja ljudi, ili bezbjednosti RS”. Ipak, ministar pravde RS Anton Kasipović tvrdi da je sasvim legitimno da se zarad većih plata zakoni usvajaju po hitnom postupku.
Tek sada su se u budžetu stekli uslovi za to i naravno da sa procedurom treba požuriti. Nijednom radniku nije svejedno da li će povišicu dobiti već idućeg mjeseca ili za pola godine – kaže Kasipović.
Redovni poslovi i vanredno stanje
Republika Srpska je dobro i zdravo, a životi njenih stanovnika nisu ugroženi, bar ne elementarnom nepogodom, ratom ili epidemijom, ali se po hitnom psotupku usvajaju čak i zakoni koji regulišu polaganje stručnog ispita za učitelje, izbor direktora škola, zatezne kamate, osiguranje u saobraćaju i upravljanje otpadom.
Hitan postupak najčešće predlažu Vlada RS ili narodni poslanici, a iz obrazloženja se može iščitati da oni to čine da bi se prije isteka roka propisi uskladili sa drugim zakonima ili evropskim direktivama ili da bi se provele odluke Ustavnog suda. U opoziciji tvrde da je RS u “vanrednom stanju” zato što je administracija stalno u – cajtnotu.
Neprestana jurnjava za rokovima pojačana je i time što se, nerijetko, donose propisi koji nisu u skladu sa Ustavom ili evropskim zakonodavstvom, pa se loše urađen posao mora naknadno popravljati.
Tako su po hitnom postupku usvojene i izmjene Zakona o upravljanju otpadom, da bi se on uskladio sa direktivama Savjeta Evrope iz – 2008. godine. Možda se predlagačima ne bi žurilo ni nakon deset godina da nisu jurili grant Vlade Švedske.
Kasipović kaže da je nije u redu generalizovati, jer je svaki zakon priča za sebe, te da predlagači uvijek obrazlože zašto zakon šalju u hitnu proceduru, a da je skupština ta koja prihvata navedena obrazloženja.
Skupština kao protočni bojler
Poslanik Davor Šešić (SDS), član Zakonodavnog odbora NSRS, tvrdi da bi kašnjenje u pripremi zakona trebalo da bude razlog za ostavke funkcionera odgovornih za to, a ne za ekspresno donošenje zakona.
– Ne možemo zakone štancati kao “fast fud” zato što neko nije na vrijeme uradio svoj dio posla. Poseban je problem što se u obrazloženjima zakonskih prijedloga uvijek navodi da za njih postoji ustavni osnov, a poslije Ustavni sud RS te zakone ospori. Znači, ili je u pitanju nestručnost ili svjesno obmanjivanje i poslanika i javnosti – kaže Šešić.
Politička analitičarka mr Tanja Topić kaže da je jasno da pri donošenju zakona vlast maksimalno izbjegava javnu, stručnu, pa čak i političku raspravu.
-Da je javnost u Srpskoj osviještena, kao što nije, zahtijevala bi od Vlade odgovor zašto se zakoni donose na prepad, iako ne postoji istinski pravni osnov za to. Pitali bi i poslanike zašto dozvoljavaju da se Narodna skupština svodi na protočni bojler Vlade RS – poručuje Topićeva.
Zbog tri direktora prekrojen zakon
Davor Šešić tvrdi da se neki zakoni usvajaju po hitnoj proceduri samo zato da bi se zadovoljili lični ili stranački interesi vladajućih, pri čemu predlagači svjesno izbjegavaju uticaj javnosti i struke, jer u hitnoj proceduri zakoni ne idu na javnu raspravu.
– Očigledan primjer su izmjene Zakona o osnovnom obrazovanju, koje su usvojene po hitnom postupku samo zato da bi se omogućio izbor tri ili četiri partijski podobna direktora škola, koji nisu imali završen fakultet, odnosno dovoljno radnog staža sa fakultetskom diplomom. Kako se izbori bliže, ne bih se iznenadio da se progura još ovakvih zakona – kaže Šešić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu