SDS zaista jeste posebna pojava na političkom nebu Republike Srpske i BiH. Ne samo zbog dugovječnosti, jer dugovječni su i SDA i HDZ, ali njihova je priča, ipak, drugačija.
Savić je tvrdi da „SDS opstaje decenijama samo zahvaljujući svom članstvu i svom narodu“, iako iza ove partije, kako reče, „ne stoje zarobljene institucije vlasti, niti podrška izvan Republike Srpske kakvu imaju neke druge stranke“.
I to je tačno, ali samo djelimično. I nije tako “decenijama”. Nekad je bivalo sasvim drugačije.
Nekad je samo Srpska demokratska stranka bila „srpska“, dok su (skoro) sve druge stranke, za koje su glasali Srbi u BiH, koliko god one bile demokratske, targetirane naprosto kao izdajničke i stranoplaćeničke.
U vrijeme kada je SDS utemeljen, kao pokret koji nema alternativu, SDS je bio jedina institucija u Srpskoj.
I samo su čelnici SDS-a imali prolaz do Beograda i kanabeta, koje nije imalo alternativu.
Za stranku je duuugo bilo bitno samo da je srpska, dok je ono demokratska bio tek ukras, imidža radi. Kao, ustalom i kod drugih stranaka iz devedesetih.
Danas je Srpskoj demokratskoj stranci jako stalo da bude demokratska. Pa se hvale unutarstranačkom demokratijom. Ali i tu se znaju granice.
Kako reče predsjednik SDS Mirko Šarović, različita mišljenja nisu problem, dok ostaju među „svoja četiri zida“. Ako se pronose po drušvenim mrežama, medijima i skupštinskim salama, to, biće, nije demokratija nego belaj!
– Kao u svakoj kući, i u SDS se mora znati red – poručio je lider SDS.
Taman kao u patrijarhalnoj porodici.
SDS je fenomen jer je preživio najteže udare i opstao kada niko u to vjerovao nije. Recimo, ono kada im je SNSD „ukrao priču“ na osnovu koje je SDS-u godinama izborna pobjeda bila zagarantovana: kao jedinoj stranci braniocu Republike Srpske i srpskog naciona u raštimovanoj i privremenoj BiH.
Milan Radović, koji nije veteran SDS-a, ali jeste zamjenik predsednika stranke, nedavno je podsjetio da je ova partija od osnivanja promijenila sedam predsjednika. Što je, po njemu, dokaz da je najdemokratskija stranka u BiH.
Pa da podsjetimo.
Jedan bivši predsjednik SDS je u zatvoru. Osuđen je, na doživotnu, za najteže ratne zločine.
Jedan je sebi osnovao drugu, valjda srpskiju i demokratskiju, ali marginalnu stranku.
Jedan bivši predsjednik je prešao u Dodikov tabor.
Samo dvojica bivših lidera su još uvijek u SDS. Tihuju.
SDS je, dakle, stvarno stranka fenomen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu