Serija će se prikazivati kroz osam epizoda i pratiće događaje iz domaće skorije prošlosti, ubistvo premijera Zorana Đinđića i situaciju u zemlji prije i nakon 12. marta 2003. godine.
Đinđić je iza sebe ostavio sina Luku Đinđića, kćerku Jovanu i suprugu Ružicu Đinđić, a sa sestrom Gordanom Đinđić Filipović bio je vezan. Uprkos brojnim obavezama koje su tada došle sa pozicijom premijera Srbije, uvijek je imao vremena za njihove duge razgovore.
Zoran i Gordana Đinđić rođeni su u Bosanskom Šamcu. Sa roditeljima su se krajem šezdesetih godina preselili u Beograd, ali njihova veza sa BiH nikada nije prekinuta. Prijatelji i uspomene na srećno i bezbrižno djetinjstvo predstavljali su nit koja ih je vezivala za zemlju u kojoj su rođeni.
– Mi smo u Travnik došli da živimo 1962. godine , a odselili smo se 1969. godine. Posljednji put u Travniku sam bila 1989. na obilježavanju dvadeset godina mature. Sebe sada ne posmatram kao Gordanu koja je ovdje završila gimnaziju, već osobu koja je provela najljepše dane sa svojim bratom. Svaka ulica me ovdje podsjeća na naš zajednički život. Na naš odlazak u školu, šetnje do Plavih voda, mjesta gdje smo se svi kretali. Zoran je ovdje završio dva razreda gimnazije. Bio je jako nemiran, živ, pokretan – otkrila je Gordana Đinđić Filipović u svojoj ispovjesti iz 2013. godine.
“Stizao je sve, bio je odličan đak”
Istakla je da je od malih nogu pokazivao da je napredniji od ostalih vršnjaka.
– Osim što je bio odličan đak, stizao je sve, da se bavi šah klubom, karateom i djevojkama. Njegovim nestašlucima nije bilo kraja. Sjećam se kako smo u Popovskom vrtu brali zelene rezdelije (divlje šljive) i od njih dobijali herpese na usnama. Onda smo od mame dobijali batine, jer nas je upozoravala da ne smijemo da diramo tuđe, međutim, Zoran se nije izdvajao iz društva. On se u Travniku skijao niz nasip kuda je prolazila pruga iza zgrade u kojoj smo živjeli. Bila sam u stanu u kojem smo živjeli. Nalazi se na trećem spratu u zgradi stotinak metara od gimnazije, u blizini katoličke crkve. Imam fotografiju gdje se spušta na tim pravljenim drvenim skijama. Ja ih imam kod kuće, kao i njegovu gitaru na kojoj svirao u Travniku. Odlučila sam da ih dam u Arhiv Srbije, gdje postoji postavka njegovih ličnih stvari – rekla je tada Gordana.
Prvi put se zaljubio u prvom razredu gimnazije
Na početku gimnazije prvi put se i zaljubio.
– Zoran je neobično volio Travnik. Imao je svoje društvo s kojim je sve vrijeme kontaktirao. U prvom razredu gimnazije imao je i prvu ljubav, zvala se Duška. Kada je bio premijer Srbije, do njega se teško dolazilo. Jednom prilikom u Beograd su došli njegovi travnički školski drugovi. Obezbjeđenje u Vladi Srbije ih nije pustilo, jer nisu bili najavljeni. Međutim, oni su se dosjetili i poslali mu zajedničku fotografiju. Odmah je prekinuo važan sastanak i potrčao da se vidi s njima – kaže Đinđićeva sestra, pa nastavlja:
– Neobično je volio Bosnu. Podsjećala ga je na lijep period njegovog života. Beograd je velegrad u kome nema te opuštenosti i bezbrižnosti. Naš otac je bio vojno lice i mi smo u tom duhu vaspitani. Nikada nismo gledali na nacionalnost naših prijatelja. Zoran je u duši bio Jugosloven, kao što sam i ja bila i ostala Jugoslovenka i ne mogu nikako da se pomirim s tim da među narodima postoje razlike koje treba da ih dijele. Kakav je ko, sve zavisi od čovjeka, a ne da li je Musliman, Srbin ili Hrvat – navodi ona.
“Bili smo jako vezani”
Za Zorana je bila izuzetno vezana. I pored njegovih velikih obaveza, redovno su se čuli telefonom i dugo razgovarali, prenosi Blic.
– Bili smo jako vezani. Na Novom groblju, gdje je Zoran sahranjen, prišla mi je jedna mlađa žena i kazala: ‘Znate, imam i ja mlađeg brata, njemu kada bi se nešto desilo, ja ne bih ostala živa’. Ja sam je upitala: ‘Koji je vaš prijedlog? Šta da ja radim?’ Najteže je živjeti s tim! Zapravo, teže je živjeti s tim nego ne živjeti uopšte. Jer jednostavno, sve me podsjeća na njega. On je moj jedini brat i otkako znam za sebe, znam za njega. Moj muž nema brata, niti sestru. Ružica, Zoranova supruga, takođe, nema nikoga, samo smo mi u porodici imali jedno drugo. Kada preživite ovakvu tragediju, onda više nikada niste isti. Dijela duše više nemate. Naučila sam da život živim s tim da ga više nema. Mnogo je teško da to izgovorim. Majka se trudi da meni ne pokaže tu svoju patnju. Mislim da je ona mnogo jača od mene. Ali kada ostanemo same, znamo kako nam je – otvorila je tada dušu Gordana, koja se u posljednje vrijeme veoma rijetko pojavljuje u medijima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu