Kako su djeca nevina bića koja ne poznaju grijehe, strasti i navike, koje se postom smiruju i zbog kojih je post od Boga zapovjeđen, te zato ona ne moraju i ne treba da poste kao i odrasli hrišćani.
Crkveni kanoni ne propisuju kako djeca treba da poste, pa to zavisi od navika i shvatanja njihovih roditelja. Ukoliko djeca odrastaju u porodici u kojoj se pravoslavne vrijednosti poštuju i sam post će doći kao prirodna stvar. Međutim, važno je da sami roditelji pokažu mudrost i ne ogriješe se o svoje dijete koje j još uvijek u razvoju. Evo šta oci savjetuju.
Neki kažu da djeca ne treba da poste srijedom i petkom i u dane četiri višednevna posta sve do svoje treće ili sedme godine života. Drugi govore da djeca mogu biti razriješena tih posnih dana samo na bijeli mrs (mlijeko, jaja, sir). Šta je od ovoga ispravno i da li djeca treba da poste kao i odrasli hrišćani?
– Da bismo odgovorili na ovo pitanje važno je razriješiti dilemu do koje godine je dijete dijete. Svima je poznato da dječje doba ima više faza razvoja. Ono je najprije – odojče. Zatim dolazi rano djetinjstvo (od 2. do 3. godine), pa je dijete predškolskog uzrasta, zatim je đak – osnovac, pa tako dalje, do dječaštva i puberteta. Za neke roditelje njihovo dijete je “dijete” sve dok ne odsluži vojsku, pa i kasnije. Očigledno, ne može se na sve ove faze “djetinjstva” primijeniti isti princip u pogledu posta – kaže episkop Atanasije.
Postoji još i dodatni problem u našoj kulturi koji se može sažeti u riječi “majkino dijete“. Naime, neki roditelji žele svoju djecu da “zaštite” što je duže moguće, te i post (veoma pogrešno tumačenje) smatraju nepotrebnim za djecu. Postoji i sasvim druga perspektiva, gdje će roditelji nametnuti mališanu od ranog djetinjstva strogi post (kao što i sami drže). I jedan i drugi slučaj je nepovoljan za odrastanje djeteta i poguban za njegov duhovni život.
Episkop upozorava i da je možda čak i rizičnije nametati djetetu post, jer to u odraslom dobu može izazvati odbojnost.
– S druge pak strane, ko se iz malena ne navikne ni malo da posti i ne shvati razliku među danima, taj će se teško ikada u životu priviknuti na post i primorati sebe na uzdržanje, što je isto tako pogubno. Izbjeći obje ove krajnosti je zaista prava umjetnost – kaže on.
Otac Dušan ističe da je najvažnije da djeca počnu da poste tek kada sama shvate razliku između posne i mrsne hrane i šta u globalu post znači:
– Djeca treba da poste od onog uzrasta kada mogu da shvate razliku između posne i mrsne hrane, kada su u mogućnosti da prime i razumiju potrebu posta i zašto treba da postimo. Ako se u kući poste svi postovi, srijeda i petak, onda će se dijete jednostavno uključiti u porodični jelovnik, razumije se uz određenu dozu mliječnih proizvoda, koji su neophodni u dječjoj ishrani. Kad počne u školu, onda će za njega važiti one Hristove riječi: ‘Jedite što vam se iznese‘ (Luka 10, 8), kaže on i dodaje:
– Kod kuće će se uklapati u posnu trpezu, opet onako kako je za djetetovo uzrastanje i razvijanje neophodno. Što se posta pred pričešće tiče i tu treba voditi dobro računa o dječijoj mogućnosti shvatanja posta, da mu se nešto ne nameće, a ono još nije svjesno zašto to treba činiti. U svakom slučaju djetetu ne nametati post na vodi, već blaži post, na ulju i u trajanju u kome će dijete to rado prihvatati, uz neprekidno roditeljsko objašnjavanje. Taj post može biti tri do šest dana, a režim posta će najbolje propisati majka, prenosi Srbija Danas.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu