Damjan, Kozma, Milica, Kasijana, Urošica, Maksim, Sofija, Nektarije i Emilija devetoro Tošića od majke Anite i oca Uroša i kako kažu, ako Bog da, tu se neće zaustaviti, jer za njih su djeca najveće bogatstvo.
– Naravno, nije uvijek lako, ima poteškoća, ima problema, ali se sve to prolazi, zajedničkim snagama se borimo i eto hvala bogu i rezultat je očigledan – kaže Uroš.
U njihovom domu ničega ne nedostaje, a ljubavi ima na pretek, zato Tošići savjetuju da se rađanje ne odlaže, jer sa svakim novorođenim djetetom stiže i prosperitet.
– Imaš više snage kad si mlađi i savjetujem svima koji žele da stvaraju porodicu da što prije počnu jer kasnije, kako prolaze godine, nemaš istu snagu. Tačno je djeca su ljubav, ali i neku žrtvu moraš da podneseš – ističe Uroš.
“Kad se dijete rodi, kreće sreća i radost”
Isto mišljenje dijeli i supruga Anita koja je svih devetoro mališana iznijela bez ikakvih problema i svih devetoro rodila je prirodnim putem.
– Bude mi teško naravno, to su porođajni bolovi, ali u tom trenutku o tome ne razmišljam, samo mislim o tome da sve dobro prođe i ja da budem zdrava i dijete da bude živo i zdravo. A kad se ono rodi, onda kreće sreća i radost, više ne mislim o onome šta je tome prethodilo – priča kroz osmijeh majka Anita.
Svako dijete ima svoj zadatak
A da bi ova porodica skladno funkcionisala, svako od devetoro djece ima svoj zadatak u domaćinstvu i na taj način oni se od malena uče da budu vrijedni i odgovorni.
Damjan kaže da je on zadužen za uvođenje “mira i reda” među njima. Njegova mlađa sestra Sofija kaže da se njihov život ne razlikuje mnogo od njihovih drugara, mada je mnogima “čudno” što ih ima toliko.
– Kao i sva djeca igramo igrice, ali i tu ima granice. Moramo malo da stanemo, pa da pomažemo u kući, čitamo, radimo domaći, da se igramo – rekla je.
I Urošica ima svoja zaduženja, on slaže i cijepa drva, kosi i radi sve što treba oko kuće da se završi. Najstarija kćerka Milica je tu da se majci nađe oko kuhinje i mlađe braće i sestra.
Iz Beograda došli u Kremna
Ova velika i divna porodica koja djecu vaspitava u pravoslavnom duhu, se prije nekoliko godina iz Beograda preselila u selo Kremna, jer odrastanje u prirodi i kući umjesto u stanu ima brojne prednosti.
– Ovo nam je bila vikendica, kako se porodica uvećavala stan je postao tijesan, te smo ga prodali kako bi ovu vikendicu pretvorili u kuću u kojoj može da se živi. Prvi put smo ovdje na duže došli u vrijeme kovida, shvatili smo da nam je ovdje život mnogo ljepši i lakši i više se nismo vraćali u Beograd – kaže Uroš.
Supruga Anita ističe da život na selu ima i druge benefite, naročito kada je vaspitavanje djece u pitanju.
– U gradu je to mnogo teže, vaspitati ih, sačuvati od zla i grijeha i svega lošeg, ovdje je ipak to mnogo lakše i bolje – kaže ova ponosna majka.
Zanimljivo je da Anita i Uroš nisu planirali koliko će imati djece, već su se ona rađala onako kako je to “Bog zapovijedao”, pa stoga nisu ni očekivali neku naročitu podršku od bilo koga.
U vrijeme kada su se njihova najstarija djeca rađala, država je izdvajala neznatna sredstva kao vid finansijske podrške, Njih to međutim nije osujetilo da dalje šire porodicu.
– Nekada je bilo normalno da skoro svaka srpska pravoslavna porodica ima najmanje petoro djece, bez obzira kako se teško živjelo. Danas je, ipak život mnogo drugačiji, djece se sve manje rađa, pa je podrška države od izuzetne važnosti – ističe Uroš i dodaje da ono što država danas radi jeste za svaku pohvalu.
– Stvarno ovo što država izdvaja za prvo, drugo, treće i četvrto dijete, je velika stvar koja je učinjena od strane države. Mislim da će to donekle pomoći da se bar zaustavi ovo smanjenje populacije – mišljenja je Uroš.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu