Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Gastarbajterska čaša žuči

Kolumne
Autor:

Foto: RAS arhiva

Odlasci na posao i povratak kući automobilom od noćne more, ispunjene nervozom zbog ogromnih gužvi, pretvorili su se posljednjih mjeseci u ugodnu kratku vožnju.

Razlog tome je, lako je zaključiti, konstantni odliv mišića, snova i mozgova.

Ne bi nama, koji smo ostali, palo teško što nam se čini da su nas bolji vozači napustili, i da smo i dalje osuđeni na one lošije, često golobrade guzonjine sinove u jakim mašinama, niti nam tuđa hrabrost da prelome i krenu trbuhom za kruhom može uliti samopouzdanje da idemo istim putem.

Svakodnevno servirani strah kojim nas obasipaju velike Srbende, Hrvatine i Bošnje u kravatama pokrenuo je mase, čija je jedina želja da svojim znojem, a ne krvlju natapaju zemlju po kojoj hodaju.

Pitanje odlaska nije kukavičluk već stvar lične hrabrosti. Ili je imaš ili je nemaš.

Hrabrošću, naravno, ne treba nazvati jedino odlazak iz očaja, kada je napuštanje “rodne grude”, kao posljednji mogući čin životne drame, pitanje opstanka vlastite porodice.

Hrabrost je zapravo ostati isti, biti “tamo” onakav kakav si bio i “ovdje”.

Hrabrost je ne nabijati na nos svima koji su ostali “računice” kojom brane neodbranjivo, kako im je u tuđini teško ili kako, bože moj, jedva mogu da uštede 1.000 evra mjesečno!

Bilo bi bolje da vrijeme utrošeno na “računicu” iskoriste da nauče jezik domaćina, kako bi maksimalno iskoristili svoj neslućeni potencijal i kako se ne bi pretvorili u pokondirenu tikvu, koja se žali svima da je imala unfal na putu do rodne grude.

Mi, koji smo ostali, možda smo budale, spremne kukavički da “poginemo”, ali smo budale samo za sebe. Svojim kukanjem nas ne možete napraviti većim klovnovima nego što jesmo. Palamuđenjem možete samo da izazovete bijes dvorskih luda, koje će vas dosjetkama, makar glava letjela s ramena, pecnuti gdje najviše boli.

Ako vam je toliko loše – čućete histerični cerek pajaca – vratite se, a svoje mjesto oslobodite za manje licemjerne.

Vratite se – odzvanjaće u vašim ušima glas – odakle ste pobjegli glavom bez obzira, jer poslodavci u državi u kojoj “nema posla za radnike, ali ima za dželate” već kukaju za novim/starim ovcama za šišanje.

Plate kod nas neće nikada biti kao u EU, potvrdio je pragmatično i premijer Srpske Radovan Višković, ali ćete i dalje imati slobodu da sastavljate “računice”, objavljujete ih na društvenim mrežama i branite neodbranjivo, kako se sa prosječnih 450 evra gospodski živi, bolje nego u tamo nekim nordijskim zemljama.

Njegoševe čaše žuči u mrskoj nam Zapadnoj Evropi zamijenite čašama meda na brdovitom Balkanu. Dok, puštajući krokodilske suze za zavičajem, bar u mislima pakujete kofere za povratak, zaboravite da je u Srpskoj sve zabluda ako niste dio vlasti. Navratite usput do Luksemburga da napunite rezervoar, jer je “ondje” jeftiniji nego “ovdje”. Obavezno kupite i polovni automobil, za male novce, kako biste, kad se eventualno vratite, nešto i zaradili, u želji da preživite “od prvog do prvog”.

Naravno, ništa od toga se neće desiti. Pa, niste ludi! Osim što ste ludo hrabri. To ste već jednom dokazali.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO