Postupno je gubila vid i sa 18 godina je potpuno oslijpila. Ali nije dopustila da joj to uskrati mnoga životna iskustva. Završila je fakultet, odgajila dvoje djece. Fantastično kuva i odlično se snalazi u saobraćaju. Omiljena krilatica joj je: “Gdje ima volje, ima i načina!”.
– Mislim da je najgora stvar koju možemo da uradimo sebi i drugima jeste da kažemo: “Ja to ne mogu” ili “Ti to ne možeš”. I neuspjeh je uspjeh, jer ako sam shvatila da ako nešto i ne mogu – idem dalje na neke nove nivoe i aktivnosti – priča Gordana.
Sjeća se da je u porodilištu, dok je rađala – još vidjela svjetlo. Kada se porodila, pitala je doktora “Zašto su ugasili svjetlo?”. Tad je vid izgubila potpuno, iako su joj govorili da će porođaj teći normalno i da neće djelovati na vid, piše HRT.
Počela je da se navikava da živi s tim iz dana u dan. Nije lako biti mlada mama i slijepa mama, poručuje. Sjeća se boja, mapira u glavi rute kojima hoda i sve ih “vizualizuje”. Supruga je upoznala kad je već počela da gubi vid na tramvajskoj stanici. Njihova prva kafa, kaže – traje već 25 godina.
– U jeku pandemije do izražaja je došla orijentisanost ljudi samih na sebe. Prođu iako vide da nekome treba pomoć. Postali smo komotni. Svi samo tražimo neka prava, niko ne bi neke dužnosti. Svi smo se udaljili. Uvijek polazim od toga kako meni treba pomoć i podrška. Možda će nekome drugom trebati. Izgubili smo saosjećajnost za sebe i drugog. Mislim i na djecu i na starije osobe, bilo koga. Tako treba razmišljati – poručuje Gordana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu