Pregovori Banjaluke i Sarajeva, vlasti i opozicije, sindikata i poslodavaca, imaju li smisla ili su obična predstava za javnost?
Jer dok oni sastanče, pregovaraju, a bogami i meze, čitave porodice nam bježe, sele se vani. One familije koje ne žele više da slušaju o ratu, aferama, krađi javnog novca, vezama i stranačkom zapošljavanju, ali žele o većim platama i boljim radnim uslovima. Idu tamo gdje će se njihov rad u firmi cijeniti i novčano vrednovati. Cilj uređenog društva valjda i jeste da dobiješ naknadu za rad nedjeljom, praznicima, za prekovremeni i noćni rad, a ne da to bude samo floskula.
Vjerovatno vam se i ovi naši novinarski tekstovi čine ispraznim, jer i mi godinama pišemo o prevarenim građanima, ugnjetavanim radnicima, a velikih reformi nema. Čak su i neke od naših kolega, razočarane u sistem, spakovale kofere.
I dok mi tražimo prava, ovo je izgleda postala „obećana zemlja“ za strane radnike. Uvozimo omladinu iz Turske da nam radi na građevini. Koje im to uslove nudimo kada se njima isplati da zidaju ovdje?
Vjerovatno i oni dobijaju dio plate u koverti, ali se ne bune. U tome je razlika. Njima je ovo usputna stanica – našima dom. A, od svog doma ne očekuješ da te potkrada, da radiš za 540 maraka dok cijene na tržištu toliko divljaju da nam je skupa postala i glavica kupusa. Mizerno povećanje plata u ovoj godini pojelo je ulje i gorivo.
Šta onda možemo očekivati od još jednih pregovora sindikalaca i preduzetnika o kolektivnim ugovorima, nego ih unaprijed osuditi na propast?! Niti u sindikatu vidimo energičnost da se bore za radnike, posebno one u privatnom sektoru, niti u poslodavcima volju da popuste, jer već sada poručuju da se plate ne mogu povećati razgovorima, nego dobrim privrednim ambijentom.
Ljudi ne mogu više da čekaju da se ovdje stvari poboljšaju i da se razni lideri dogovore o njihovoj sudbini. Ako nisu danas, otići će sutra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu