Kultura

"GLEDAO SAM KAKO SKIDAJU BUBAŠVABE IZ MLIJEKA" Preminuli Voja Mirić je glumom počeo da se bavi jer su ga PREVARILI

Juče je u Beogradu umro čuveni glumac Voja Mirić. Film “Derviš i smrt” i uloga Ahmeda Nurudina posebno su u pamćenje starijih gledalaca utisnuli njegov markantni lik. Uprkos popularnosti, sredinom osamdesetih napustio je glumu i povukao se u miran život, daleko do svjetlosti pozornice i filmskih reflektora. Ali to kako je počeo da se bavi glumom je jedna izuzetno interesantna priča.

"GLEDAO SAM KAKO SKIDAJU BUBAŠVABE IZ MLIJEKA" Preminuli Voja Mirić je glumom počeo da se bavi jer su ga PREVARILI
FOTO: RTS/SCREENSHOT YOUTUBE

Pročitajte još

Naime, kako je on davno u intervjuu za “Jugopapir” ispričao, glumom je počeo da se bavi slučajno, iz šale, zahvaljujući drugu iz školske klupe kojeg su svi zvali Bora Mazga.

U Kruševac sam došao iz dublje provincije. I ko zna kako bih se snašao i da li bih se snašao da se nekim slučajem nisam našao u klupi sa Borom Mazgom. Po prirodi, zatvoren i nesnalažljiv, uglavnom sam ćutao. Ni sa kim nisam pričao, slabo sam i učio i hranio sam se u menzi. Gledao bih izjutra, ako poranim, kako u menzi skidaju bubašvabe s mlijeka koje je ranije, u toku noći, bilo pripremano za doručak. Gledao i ćutao i tog mučnog utiska nisam mogao da se oslobodim. A Bora Mazga je bio veseljak, nemiran, spreman da sve preokrene na šalu – govorio je ovako Voja Mirić daleke 1974.

Upravo zahvaljujući tom drugu iz školske klupe, Voja Mirić je počeo da se bavi glumom, što je i sam priznao.

– Htio je da mi priredi komediju, da me dovede u glupu situaciju pa da poslije priča drugovima kako se nisam snašao. A ja sam sve pretrpio, podnio, kao da nije bila šalla i dopustio da mi to preokrene život – govorio je Voja Mirić.

Naime, situacija je, kako je objasnio bila sliedeća: Bori Mazgi se povierio nastavnik muzičkog da im treba neko za amatersko pozorište i on je kasnije upravniku pozorišta ponudio Voju koji nikada nije imao dodirnih tačaka sa glumom.

– Trebalo je da igram starca, objasnili su mi da treba da izađem na binu, sa štapom u ruci, malo poguren i da počnem da pričam. Bora mazga je uživao u mojim mukama, a ja sam snosio sudbinu, jer me je bilo stid da postupim bilo kako drugačije – ispričao je Voja Mirić.

On je istakao da je nakon probe “bilo gusto”.

– Do premijere sam uspio nešto da naučim. Upravnik me je opominjao da ne govorim kao dijete, nego bar normalno, ako već nisam u stanju da se preobratim u starca. Poslije sam dobijao uloge redovno, čak sam doživio da za moju ulogu u “Kir Janji” dobijem pohvalne kritike u lokalnom listu. Više nisam bio usamljen, više nisam bio došljak – ispričao je u svojoj ispovijesti.

Ubrzo se s bratom preselio u Beograd, upisao u “Abrašević”, a onda i na Akademiju.

– I tu sam slučajno došao. Želio sam da studiram građevinu ili arhitekturu, moji su htjeli da budem pravnik, a ja otišao na glumu – pričao je glumac.

Diplomirao je u klasi profesora Tanhofera, počeo u novosadskom pozorištu, ali je poslije odsluženog vojnog roka nastavio u Beogradskom dramskom, da bi se na kraju otisnuo u “slobodnjake”. Na filmu je odigrao pedesetak uloga (desetak glavnih), 1964. godine osvojio je Srebrnu arenu za film “Službeni položaj” Fadila Hadžića, a deset godina potom i Zlatnu arenu za “Derviš i smrt” Zdravka Velimirovića.

Uloge

Zapažene uloge Mirić je ostvario u ostvarenjima “Čudna devojka”, “Dani iskušenja”, “Do pobede i dalje”, “Sretni umiru dvaput”, “Izdanci iz opaljenog grma”, “Valter brani Sarajevo”, “Otpisani”, “Vrhovi Zelengore”, “U sukobu”, “Dvoboj za južnu prugu”, “Neka druga žena”, “Odlazak ratnika, povratak maršala”…

(Blic)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije