Nikola je četvrta generacija rudara u svojoj porodici. Rudari su on i otac, i deda Nikola Mitković, ali i pradeda Vukoslav Ilić. Ovaj mladi momak još uvijek nije spreman da priča. On i njegove kolege koje se oporavljaju u aleksinačkoj bolnici su još uvek pod jakim stresom i u šoku.
Danas su u holu odjeljenja pili kafu i sjećali se posljednjih kontakata sa kolegama kojih više nema, u isto vrijeme i tuguvali i zahvaljivali bogu što nisu udahnuli smrtonosnu količinu gasa. Nikolinog oca, Saša bio je ispred bolnice. Došao je da obiđe sina i druge rudare.
– Generacijama smo rudari. To je moja smjena, treća, ali ja nisam radio. Mog Nikolu je bog sačuvao. Gledao je smrti u oči. Pogledao ga je bog. To ne može da razumije niko ko ne doživi. To ne može ni da se prepriča, ali kako je moglo da bude, dobro je. Vidim da ga ljekari gledaju i obilaze – priča Saša koji je još uvijek u šoku zbog svega što se dogodilo.
On se prisjeća trenutaka iz 1998. godine. Tadašnja pogibija 29 rudara, isto zbog metana, i ova današnja nesreća, ostaće mu zauvijek u pamćenju.
– Sve te drugare pokojne iz 1998. godine sam poznavao. Svakog sam preko ruke prebacio. To su strašne stvari. Te slike neću nikada da zaboravim. Kada je moj sin odlučio da bude rudar, prvo sam ćutao. Mlad je dečko, neću da ga sputavam. Bio sam protiv iskreno.
On ima elektro školu i radio je kod nekih privatnika. Ne znaš kada ti je radno vreme, ne znaš kad ideš, a kad se vraćaš s posla. Onda mi je drugi put rekao i ja sam ga pitao “jesi li siguran?”
Onda se zaposlio, evo već druga godina kako radi i ne znam za dalje. Na njemu je da odluči da li će to da nastavi. Jeste da su mu i pradeda i deda bili rudari, ali ima i drugih poslova. Eto kažem ima školu pa neka odluči – kaže još uvek potresen Nikolin otac, piše Kurir.
Povrijeđeni rudari koji su rano jutros dočekali novinare nisu bili spremni da komentarišu svoju bol za umrlim prijateljima u jami.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu