Glumica Đurđa Vukašinović stalni je član Dječijeg pozorišta RS u Banjaluci. Za potrebe predstava svira gitaru, ukulele, frulu i harmoniku. Bavi se etno pjevanjem, pjevanjem šansona i ciganskih pjesama.
Za mališane igrate predstavu Lažucka Izmišljotinić, o čemu se radi u njoj i gdje je sve igrate?
Lažucka Izmišljotinić je djevojčica koja živi u zemlji slatkiša i uz pomoć teleportalnog vremeplova dospijeva na razne destinacije kao što su uzbudljive rođendanske žurke gdje krišom gricka čokoladne bombončiće sa torti. Spava u posteljini od šećerne vune i noću odlazi na Plavu Zvijezdu u šumu snova Velikoga Zeca koji žvaće kišne oblake i pretvara ih u dugu. Ima i dedu, starog lovca, punog sočnih priča o lovačkim pohodima na Plavog Zeca, Strašnog lava… Ova predstava je vrlo interaktivna, pa je često igram i na dječijim rođendanima i na šaljiv i živopisan način djeci prezentujem poeziju Miroslava Antića i Duška Radovića koja je inkorporirana u priču o avanturama Lažucke Izmišljotinić. Uz ukulele pjevamo pjesmice o životinjama u šumi i o drugarstvu. Akcenat u predstavama MTM-a jeste na muzici, ali svaka predstava za djecu jeste didaktička, prije svega.
Glumite i Ježurku u Dječijem pozorištu i imate dosta iskustva u radu sa djecom, koliko je teško, odnosno lako, pripremiti sadržaj prilagođen djeci?
Stalni sam član Dječijeg pozorišta i već sedam godina igram u predstavama za djecu i svaki put je novo i drugačije uzbuđenje. Ježurko je svakako bila jedna od uloga koje sam priželjkivala da mi se dese. U predstavi, pored toga što sam naslovna uloga Ježrko, pjevam, sviram frulu, električnu gitaru, čak sjedam i za klavir tako da je to sve iznositi na sceni za mene veliko zadovoljstvo. Uvijek to ponavljam: djeca su najlepša, ali i najteža publika. Ona su potpuno budna tokom čitave predstave i poput najpreciznije mašine skeniraju baš sve što njihova čula opažaju. Kao kritičari su nemilosrdni i neposredni i odmah vam daju do znanja da li ste uspjeli da „prebacite rampu“ ili ne. Neće vas licemjerno tapšati po ramenu i lažno se osmjehivati. Jedino igra za djecu i sa djecom nas tjera da napredujemo. Pripremati predstavu za djecu je najteži, ali i najljepši zadatak.
Danas kada je djeci sve dostupno i kada odrastaju uz ekrane, kako primijetite da doživljavaju pozorište i da li im je jednostavno zadržati pažnju na pozorišnoj predstavi?
Da bi čovjek bio srećan mora da bude slobodan, odnosno mora da ima slobodu i da bude slobodan da zadovolji svoje potrebe. Čovjek, kao društveno biće, ima potrebu za socijalizacijom, potrebu da pripada društvenim grupama. Kao misaono biće ima potrebu da misli i zaključuje, kao duhovno biće jasno razlikuje dobro od zla jer se rađa sa već usađenim moralnim vrijednostima nepogrešivo detektujući šta je dobro, a šta loše. Što je najvažnije čovjek već kao dijete ima potrebu da se izbori za dobro. Kao prirodno biće čovjek je dio prirode i ima potrebu da zadovolji svoja čula: da vidi, da čuje, da dodirne, da udahne, da okusi. Pozorište je mjesto gdje se čovjek može potvrditi kao ljudsko biće i to je razlog zašto je pozorište traje od pamtivijeka, zašto traje i danas, a i zašto će da traje i poslije jer je pozorište civilizacijska potreba. Tako da, ako je predstava dobra i primjerena djeci, njihovom uzrastu, ona je doživljavaju intenzivno i u njoj učestvuju aktivo od početka do kraja.
Koji je Vaš savjet roditeljima kako da djeca zavole knjige, biblioteke i pozorišta, jer je to između ostalih, najbolji bijeg od ekrana, nasilja u igricama i slično?
Djeca najviše uče po modelu, a modeli su njihovi roditelji, bake i deke. Crpe sve iz socijalne sredine u kojoj odrastaju. Dijete više reaguje i uči iz djela, nego iz riječi i zabrana. Ako želite da vaše dijete izraste u kvalitetnog čovjeka jedino ćete to uspjeti ako mu vi kao roditelj budete primjer, nikako drugačije! Ako želite da vaše dijete zavoli kvalitetnu umjetnost, onda je i vi sami praktikujte i konzumirajte u što većim količinama.
Recite nam više o aktivnostima Muzičkog teatra Mačak? Na čemu trenutno radite?
Muzički Teatar Mačak (MTM) nastao je po uzoru na prvi moderni francuski kabare „Le Chat Noire“ (Crni mačak) koji je na Monmartru otvoren davne 1881. godine. Bio je stecište svjetski poznatih umjetnika. MT Mačak je zamišljen prvenstveno kao teatar koji će njegovati muzičke predstave. Na repertoaru večernje scene nalazi se etno-mjuzikl „O, čudesa Božjih sudbina“ koja se uspješno izvodi ne samo u RS, već je igrana u Srbiji, Crnoj Gori, trenutno utvrđujemo termine za Atinu i Minhen. Na večernjoj sceni u pripremi je pedstava „La Piaf“. Ova predstava je vrlo kompleksna i zahtjevna za mene kao glumicu, reditelja i producenta jer je „La Piaf“ moja magistarska predstava kojom ću odbraniti tezu policentričnosti glumca, a govori o životu francuske šansonjerke Edith Piaf. Pored te predstave u pripremi je jedan vrlo atraktivan projekat, kabare, čiji je deo publika mogla da vidi u Studentskom pozorištu pod nazivom „Broadway u Banja Luci“, ali o tome će publika nešto više znati u septembru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu