Ipak, put do njene prave dijagnoze bio je težak, ali je na kraju uspjela da stabilizuje svoje zdravstveno stanje, a o svojoj borbi otvoreno je govorila u javnosti.
Kako je ispričala, simptome nije imala, već samo pojačanu želju za slatkišima, što je kasnije shvatila kao signal da nešto nije u redu. Ovo ukazuje na to da ponekad i naizgled bezazleni znaci mogu biti indikatori ozbiljnijih zdravstvenih stanja, prenosi Blic.
– Većina ljudi iz mog okruženja me je osuđivala, svi prijatelji su mislili da sam tamo mnogo jela brzu hranu. Ni doktori kojima sam se obratila po povratku u Beograd nisu potpuno vjerovali u to što im govorim, da nisam drastično promenila ishranu, i bili su ubijeđeni da imam poremećaj štitne žlijezde. Nisam osjećala nikakve simptome, samo mi se javljala pojačana želja za slatkišima. Ali njih čitav život volim i nisam mogla ni da pretpostavim da je to zapravo signal da sa mnom nešto nije u redu – ispričala je Sofija jednom prilikom i dodala:
– Bila sam zbunjena, sve to mi je izgledalo vrlo čudno. Moj otac Svetislav, koji je bio lekar, ceo život mi je govorio: “Vrijeme je najbolji lijek”. Nisam odustajala i na kraju sam došla kod jednog doktora koji je predložio da prekontrolišem šećer i uradim test opterećenja. Rezultati su pokazali da imam insulinsku rezistenciju, odnosno povišen šećer. Moj insulin nije reagovao kako treba kad unosim hranu. Umjesto da ta hrana ode u ćelije kao snaga, taložila se sa strane. Zbog toga većina osoba s tim poremećajem ima i problem s oticanjem, praktično se budi s nekoliko kilograma viška, što može da bude dramatično, posebno ako se bavite javnim poslom kao ja – rekla je tada Sofija koja je nakon toga dobila terapiju koja joj je pomogla.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu