Sudbine

Glumica Suzana Petričević iskreno o borbi sa opakom bolešću: Najteže je bilo tuđe stradanje, mlade žene sa dječicom oko postelje, to je bilo neizdrživo

Glumica Suzana Petričević otkrila je kako je tekla njena borba sa karcinomom dojke od trenutka kad je napipala kvržicu i dobila dijagnozu do operacije i procesa izlečenja, a sve se desilo 2016. godine.

Glumica Suzana Petričević iskreno o borbi sa opakom bolešću: Najteže je bilo tuđe stradanje, mlade žene sa dječicom oko postelje, to je bilo neizdrživo
FOTO: SUZANAPETRICEVIC/INSTAGRAM SCREENSHOT

 Dosta sam aktivna i navikla sam da sve postižem. Ali u aprilu sam osetila iznenadni umor, napade slabosti i pospanost. Naravno, pripisala sam ih proljeću i krštenici. To je bila greška. Nikada ne zanemarujte simptome umora. Došlo je ljeto, odmor sa porodicom. Dolazim sa plaže, žurno utrčavam jer me čeka pripremanje večere za porodicu. Ulazim pod tuš i prvi put tada prelazim rukom preko male kvržice na samom dnu dojke. Pomislim rebro, uvek sam imala izražena rebra. Završim s tim i otrčim u kuhinju priča Suzana i nastavlja:

– Tek kada sam treći put napipala to “rebro” rodila se sumnja. Prošlo je nekoliko dana na moru, bilo je divno, samo se javljala ta jedna loša pomisao, kratka i brza, i odmah druga, umirujuća, da ću za nekoliko dana biti u Beogradu i otići na pregled. Nikome ništa nisam govorila, nisam željela da ih uznemirim i pokvarim im ljetovanje. Sada se sebi smijem zbog toga, ali to sam ja, komentariše ona.

Zatim se prisjeća i samog odlaska kod ljekara.

– Kada sam dobila dijagnozu karcinom dojke, bila sam neobično mirna, ni danas to sebi ne umijem da objasnim. Kao da je bilo logično, tako sam to mirno primila, kao da sam upućena kod stomatologa, a ne na Institut za onkologiju sa naznakom “hitno” – priča Suzana.

Kada je saznala za dijagnozu, prvo je pomislila na kćerku Teu.

– Nikada nisam imala jače osjećanje majčinske brige za Teu ako se meni nešto desi. Moja ćerka, iako u braku i majka dvoje dece, veoma je mlada. Na pamet su mi padala uputstva koja treba da joj dam, pa se predomislim da joj ne bih otežavala. Noći su mi misli bile najgore, a danju, pred njima sam se ponašala kao da idem na operaciju krajnika. Za bolnicu sam se spremala kao da idem na kraći put, pa da nešto ne zaboravim. Nisam pokazivala emocije. Kažu da je to odbrambeni mehanizam. Kasnije su mi Tea i Petar rekli da dugo nisu ni shvatili šta se u stvari događa – rekla je ona.

Nakon toga, kako se prisjeća, usljedio je proces operacije, Kurir.

– Operisana sam 15 novembra, urađena mi je potedna operacija dojke i limfnog čvora ispod pazuha. Nikada neću zaboraviti trenutak kada mi je poslije buđenja ljekar saopštio da su mi limfni čvorovi čisti, ali da ipak moramo da sačekamo histopatologiju. Njegova prognoza ipak je bila poztiivna. Tih 15 dana čekanja bili su mi najduži u životu – otkriva Suzana.

Suzana je priznala je da je svoju dijagnozu dugo krila od porodice.

– Rekla sam im kad sam krenula na operaciju, bilo je neizbežno; nisam ga nazvala pravim imenom, ali moja kćerka je čula neizrečeno. Odmah sam joj tutnula u ruke infostan i ostale račune i objasnila da je to najveći problem koji trenutno imamo, dugovi se moraju izmiriti. Zetu sam dala ključeve od stana i kesu sa slatkišima za dječicu. Bila sam samoj sebi smiješna kad sam shvatila koliko sam sve to loše odglumila, džaba zanat kad ideš pod nož. Ipak, patetika je izbjegnuta. Samo ne tužni pogledi – kaže ona.

“Ne smiješ sad da se zaplačeš, kravo jedna glupa!”

– Najteže je bilo tuđe stradanje, mlade žene sa dječicom oko postelje, to je bilo neizdrživo. Bol koji u isto vrijeme daje snagu, takva mi je priroda. Osjetljivost me je štitila, upakovala sam za sebe cijeli jedan folder uvreda kojim bih se častila kad naiđe knedla u grlu, kad osjetim da mi je nekog žao i da suze same kreću. Onda bih odlazila u kupatilo, trkom, pa uza zid, sve po zidu, sve po spisku sebi, niko me nije tako izvrijeđao u životu. “Zid plača” i psovki je najposjećenije mjesto na tom odeljenju. Onda se vratim u sobu: šest žena, šest sudbina, slučajne prijateljice, prolaznice koje možda nikad ne bih upoznala postadoše moja najbolja publika – priča Suzana i dodaje:

– Poslije operacije i terapija, to je kao prvi rođendan. Statistike tako kažu – ko pregura petu godinu ide dalje. Statistika opet neumoljivo kaže da onda čekaš desetu. Obožavam tu nauku, lijepo su sve izračunali, a ne da se ja zamaram i računam, mi na Fakultetu dramskih umetnosti nemamo matematiku, a pet po pet čak i glumica može da sabere. Hvala statistici. Želje valja rasporediti, to je jedino što sam promijenila, možda. Želje su zapravo iste, samo su odluke da ih ostvarim jače – zaključila je glumica.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije