Dvije godine smo vrijedno radili i štedjeli svaki evro da bismo sakupili novac za ovu avanturu. I nismo se pokajali. Upoznali smo mnogo zanimljivih ljudi, čarobnih gradova, nevjerovatnih predjela – kažu Daniel i Mihaela.
Zatekli smo ih na proputovanju kroz Banjaluku. U blizini Prijedorske petlje hvatali su pravac prema Gradiški, kako bi kroz sjevernu Hrvatsku prošli do Mađarske, a potom dalje u Slovačku, Austriju i – nazad kući u Albslaht, gradić nedaleko od Štutgarta.
Tako će se završiti njihovo balkansko putešestvije, na koje su krenuli prošlog ljeta.
– Proputovali smo kroz Italiju, Sloveniju, Švajcarsku, Hrvatsku, Crnu Goru, Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Bugarsku, Tursku, Albaniju, a u povratku ćemo obići još i Mađarsku, Slovačku i Austriju. Svaka od ovih zemlja je zaista posebna, a sve imaju divne, ljubazne i prijateljski raspoložene ljude – priča Mihaela.
Na pitanje koji im se grad na njihovom putovanju najviše dopao, Daniel i Mihaela naprosto nemaju odgovor.
– Kako se odučiti između Kotora, Skadra, Istanbula… Sve su to divni gradovi. I svaki od njih imaju svoju priču. Ipak, Albanija je za nas otkrovenje. Albanci su divni ljudi. I Srbi su dobri ljudi; šteta što između ovih naroda, koji su vrlo slični, ima toliko problema – kaže Daniel.
I Banjaluka im se, kažu dvoje Nijemaca, dopala. Šarmantan grad, pun zelenila, podsjeća ih na neke austrijske ili slovačke gradove.
– U Bosni i Hercegovini smo sretali dosta ljudi koji znaju njemački i koji su u svako doba bili spremni da nam pomognu – kaže Daniel.
Daniel i Mihaela su na svom putovanju na nožni pogon za godinu dana prešli 10.000 kilometara, ali nisu potrošili mnogo novca.
Nemaju troškova za gorivo, niti za putarine, a spavaju, najčešće, u šatoru koji voze sa sobom u prtljažniku bicikla.
Za hranu bi, kažu, trošili i da sjede kod kuće, a u većini zemalja kroz koje su putovali hrana je jeftinija nego u Njemačkoj.
Inače, Mihaela Luib i Daniel Dajhert su partneri, i u životu i na putovanjima.
Oboje su njegovatelji; Daniel radi kao bolnički njegovatelj, dok je Mihaela njegovateljica starih i nemoćnih osoba.
Posao nije lak, ali je human i solidno plaćen, pa se može i uštedjeti, kažu ovo dvoje Nijemaca.
Već smišljaju za koje će sljedeće putovanje štedjeti kada se vrate u svoju domovinu, na svoje poslove.
Ko zna, možda se opet sretnemo na nekom širokom drumu što izlazi na most…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu