Iako se mnogima čini da život sa dugotrajnom anosmijom nije težak, oni koji uzaludno pokušavaju da poslije preležanog kovida-19 ponovo osjete miris i ukus hrane kažu da je to prava agonija.
– Tri dana poslije dobijanja pozitivnog testa na korona virus sve je imalo ukus kartona – kaže Elizabet Medina (38), koja je na početku pandemije izgubila čula ukusa i mirisa.
Godinu dana kasnije strahuje da se oni nikada neće vratiti. I dalje, sve što pojede ima isti ukus – ukus kartona, prenosi Jutarnji list.
Razgovarala je sa otorinolaringolozima i neurolozima, isprobavala mnoge nazalne sprejeve i dio je grupe pacijenata koje eksperimentalno liječe ribljim uljem.
Da bi stimulisala svoja čula ukusa i mirisa stavlja velike količine začina u gotovu svu hranu koju priprema, pije čaj s aromatičnim biljkama i redovno miriše ogrlicu natopljenu esencijalnim uljima, ali za sada je sve to uzalud. Činjenica da ni poslije godinu dana od preležanog kovida-19 nije povratila čula ukusa i mirisa dovodi je do očaja.
– Mjesecima svakog dana plačem – kaže Medina.
Ona je jedna od ne baš malog broja ljudi sa dugotrajnom anosmijom, poremećajem koji je potcjenjena posljedica pandemije.
– Većina onih koji su u pandemiji izgubili čula ukusa i mirisa oporave se za tri do četiri nedjelje – kaže Valentina Parma, psiholog sa Univerziteta Temple u Filadelfiji.
– Ali, 10 do 15 odsto osoba koje su preležale kovid-19 tu posljedicu vuče mjesecima.
“Kad kafa počne da miriše na đubre, to je dobar znak”
Gubitak čula mirisa i ukusa u pandemiji pogodio je oko deset miliona ljudi u svijetu. Ukus i miris često se smatraju manje važnim od vida i sluha, i njihov gubitak doživljava se kao manje ozbiljan od drugih posljedica dugog kovida, prenosi Jutarnji list.
Parma se sa tim ne slaže, jer gubitak ukusa i mirisa mogu da iniciraju tjeskobu, pa čak i depresiju.
Poput ostalih “anosmičara” Medina je utjehu i solidarnost pronašla u grupi za podršku koju je organizovala bolnica u blizini njenog doma.
Takvih grupa na društvenim mrežama ima mnogo. Jedna od njih je britanska grupa AbScent koja je osnovana prije pandemije – tada je brojala 1.500 članova i mahom su je činili ljudi koji zbog problema sa sinusima gube čulo mirisa i ukusa, a danas ih ima više od 45.000 i prednjače oni koji imaju dugi kovid.
Najčešće pitanje koje postavljaju korisnici isto je ono koje progoni Medinu: „Da li će se čula ukusa i mirisa ikada vratiti?“. Parma kaže da je to teško predvidjeti.
Jedan od dobrih indikatora da su anosmičari na dobrom putu oporavka je razvoj parosmije – iskrivljenog čula mirisa. Kada, na primer, kafa miriše kao đubre, to je znak da receptori mirisa počinju da se oporavljaju.
Lijeka za anosmiju nema, a jedina terapijska preporuka je da se četiri različita mirisa „njuše“ dva puta dnevno.
– To daje rezultate u 30 odsto slučajeva, ali tek poslije tri do šest mjeseci redovne prakse – kaže Parma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu