Svi ćemo biti umejtnici. Ko god ima telefon, može snimiti film, može napraviti muziku i to je lijepo. Lijepo je vidjeti kako civilizacija ide u tom pravcu gdje ćemo svi imati mogućnost da budemo umjetnici kaže proslavljeni muzičar.
Goran Bregović, i njegov “Orkestar za svadbe i sahrane” nastupio je prošlog četvrtka pred nekoliko hiljada ljudi na Svetskoj izložbi u Dubaiju u okviru predstavljanja Srbije na Ekspo 2020.
Među okupljenima je najviše bilo ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, ali i brojnih znatiželjnih stranaca koji su tog dana posjetili Ekspo, a nisu odoljeli dok su “Dui, Dui”, “Balkaneros”, “Ya Ya”, “In the death car”, “Ederlezi”, “Bella ciao”, odjekivale sa velike bine čuvene Svjetske izložbe.
U razgovoru povodom ovog nastupa Goran Bregović nije krio oduševljenje publikom jer ovo ipak nije bio klasičan koncert na koji dolaze isključivo njegovi fanovi koji otprilike znaju šta mogu da očekuju.
– Veoma sam ponosan što sam nastupio na Svjetskoj izložbi Ekspo 2020 u Dubaiju i to baš za Pravoslavnu Novu godinu. Kao što sam i vjerovao, provod je bio nezaboravan. Moja muzika je vesela, poziva ljude na igru, na radost, bez obzira koje god da su vjere ili nacije i publika u Dubaiju je to i prepoznala i odgovorila najljepšim emocijama – istakao je poznati muzičar.
On je prije koncerta posjetio i Paviljon Srbije za koji je rekao da smatra da bi poslije Dubaija trebalo da putuje po Srbiji.
– Ljudi, imam osjećaj, ne znaju baš sve o Srbiji, da je to ogromno blago koje imamo sa tom vinčanskom kulturom…Nije samo Nikola Tesla naš naučnik koji je pokretao svijet nauke, imamo mi još toga. Mislim da bi trebalo još jednom da to pokažemo Srbiji pa da ovi što ne znaju otkriju, a ovi što znaju da utvrde malo gradivo – rekao je on.
Govoreći o aktuelnoj pandemiji i kako provodi vrijeme kada silom prilika nema toliko koncerta otkrio je da nije sjedio skrštenih ruku.
– Odlučio sam da za vrijeme korona virusa budem u Beogradu jer tu imam baštu i imam asistenta koji je disciplinovan i znam da mi neće donijeti virus i mislim da je meni i ljudima koji kao ja rade mnogo i neprekidno, dobro došlo da stanu malo, jer inače kada bih napravio ovoliku pauzu? Nikad. Za to vrijeme sam počeo da pišem neki scenario, napravio sam dvije ploče koje su spremne za izdavanje, jedna je orkestarska muzika, na drugoj su neke pjesme, uspio sam da mi onaj slatki afrički krompir uspijeva u bašti, špargle…i tako. Vrijedilo je stati na dvije godine. Meni bar – naglašava Bregović.
Razgovarajući o muzici otkrio je od kada traje njegovo interesovanje za tradicionalnu i romsku muziku.
– Oduvijek. Pa sve što je valjalo od “Bijelog dugmeta” je imalo veze s tim. Ja dolazim iz srednjeg staleža, moja majka je bila knjigovođa, otac je bio pukovnik i to je muzika srednjeg staleža – podsjeća on i objašnjava kako pronalazi i bira muzičare za “Orkestar za svadbe i sahrane”.
– Trubački orkestri su uglavnom porodični orkestri. Onaj najmanje talentovan u porodici svira doboš, a najtalentovaniji je prvi trubač. Ali komplikovano je raditi sa porodicama tako da sam na kraju uzeo moje omiljene muzičare u svoj orkestar. I to je orkestar koji je šarolik i ljudski i muzičarski, od polupismenih do recimo mog saksofoniste koji predaje na dvije akademije. Tako još uvijek među njima vlada ta neka znatiželja i ljudska i muzičarska i sa zadovoljstvom putujem s njima po svijetu – naglašava proslavljeni muzičar čije je odrastanje u Sarajevu, u multikulturalnoj sredini, uticalo na njegov muzički put kojim je obišao svijet.
– Znate kako, vi možete da pišete na stranom jeziku. Ima velikih pisaca koji pišu na stranom jeziku…Salman Ruždi pie na engleskom, Milan Kundera na francuskom…to je moguće, ali pošto muzika izlazi sa dubljeg mjesta nego jezik, kompozitori uvijek govore nešto što je bilo od pra pra babe, što je neki sediment nečega, koji je mnogo dublji od jezika, tako da vi ne možete pobjeći od toga. Ja sve i kad bih htio da lažiram da mi je baba Španjolka, to nije moguće. Tako da ćete vi naći tragove nasleđa kod bilo kog kompozitora, od Stravinskog, Geršvina do Lenona i Makartnija…uvijek ćete naći tragove odakle je to izašlo. Tako ni ja od toga ne mogu pobjeći. Ovo je ta strašna granica koja je bila za vrijeme 500 godina Otomana jedina granica u istoriji čovječanstva između pravoslavaca, katolika i muslimana, plus Jevreja. Tako da sam ja kao kompozitor rođen sa jednim frankeštajnom muzike od koga ne mogu da pobjegnem i naći ćete tragove svih njih tamo – objašnjava Bregović, prenosi Blic.
Govoreći o periodu kada je sa “Bijelim dugmetom” osvajao Jugoslaviju, kaže da je “rokenrol u komunizmu bio jako važan”.
– Bio je čak mislim, mnogo važniji nego na Zapadu. Bio je više religija nego muzika. A onda se malo izgubila važnost, pogotovo sa pojavom interneta. Internet je napravio ono što je Marks i predviđao-kraj umjetnosti. Svi ćemo biti umjetnici. Ko god ima telefon, može snimiti film, može napraviti muziku i to je lijepo. Lijepo je vidjeti kako civilizacija ide u tom pravcu gdje ćemo svi imati mogućnost da budemo umjetnici – ističe on, a kao savjet mladim muzičarima, umjetnicima navodi samopouzdanje.
– Najteže je nama iz malih kultura da imamo samopouzdanja. Ovi koji su iz velikih kultura, njima je lako. Anglosasonske, kineske, ruske kulture, njima je lako i oni imaju sampouzdanje rođenjem, a mi ga nekako moramo steći. A to nije lako. Ja sam imao jedan preloman trenutak kada sam bio na MTV nagradama jedne godine u Njujorku. Znate kako to izgleda: buka, zvijezde, glamur… i onda je usred toga izašla Ofra Haza, umjetnica iz Izraela s kojom sam i ja radio. Ona je izašla na pozornicu, jedna tako mala tamnoputa cura, koja je izašla bosa i otpjevala sama akapela jednu svoju tradicionalnu pjesmu. To su vjerovatno dva najljepša minuta u istoriji MTV. Vjerovatno sam tada svjesno ili podsvjesno pomislio: “Kad ta mala cura može imati samopouzdanje u tako malu kulturu kakva je jemenska, što da ne…”. Nije slučajno zašto ogroman dio umjetnosti pripada umjetnicima u egzilu. Nekako sa distance sve vidiš bolje, bolje vidiš svoju kulturu, bolje vidiš sebe. Ja sam imao sreću ili nesreću da sam tu distancu dobio ratom. Da nije bilo rata ja bih bio još uvijek bivša provincijalna rokenrol zvijezda. Ovako, sa te distance sam nekako stekao samopouzdanje da mogu da se naslonim bolje na svoju kulturu i da joj vjerujem da kad zagrabim imam odakle šta da zagrabim.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu