Sa društvom smo otišli na prugu i popeo sam se na vagon da napravim selfi, nisam znao da tu ima struje. Udar strujnog kola me je odbacio, kažu da sam cijeli gorio kao buktinja, ali sljedeće čega se sjećam jeste da sam se probudio u bolnici. Boljelo jeste, ali ovdje su me njegovali, operisali, dali mi novu kožu. Zauvijek sam zahvalan srpskim ljekarima, da nije bilo njih, danas ne bi bilo ni mene.
Ovako je za Kurir rekao V.G. (17), tinejdžer iz Nikšića, kome je srpski tim ljekara, predvođen dr Biljanom Ćertić, načelnicom Odjeljenja opekotina sa intenzivnim liječenjem Klinike za opekotine, plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije, spasli život nakon što je dobio duboke opekotine drugog i trećeg stepena, koje su mu zahvatile skoro 50 odsto kože.
Prebačen iz Podgorice
Nakon udara strujnog kola mladića su prebacili prvo u bolnicu u Nikšić, a zatim i u Klinički centar u Podgorici, odakle su ljekari odmah zatražili pomoć kolega sa beogradske Klinike sa opekotine, kao jedine referentne ustanove u cijelom regionu za zbrinjavanje najtežih pacijenata.
Dr Biljana Ćertić objasnila je da je V.G. kod njih na kliniku primljen još 4. marta, životno ugrožen sa opekotinama drugog stepena B i trećeg stepena, koje podrazumjevaju uništenje pune debljine kože i dijelova mišića.
Bio je hemodinamski nestabilan, sa dubokim opekotinama. Odmah smo uradili dijagnostiku, napravili procjenu i plan operativnog liječenja. Ukupno smo uradili pet operacija, prvo tri homotransplantacija, gdje je koža za njega uzeta od četiri donora, ali takve transplantacije su samo privremeno rješenje. Potom, kada su se stekli uslovi, urađene su i dvije autotransplantacije, gdje se uzima sopstvena koža od pacijenta, kojom se pokrivaju veliki defekti – rekla je dr Ćertić, koja se prisjetila da je već u februaru imala isti slučaj, kada je dječaka koji se popeo na vagon u Valjevu udarila struja.
Skidali mu i pojedine grupe mišića
– Kod V.G. je bila uništena puna debljina kože, a morali smo da skidamo i pojedine grupe mišića jer su i oni bili devitalizovani i uništeni strujom. Sve te povrede su u sklopu opekotinske bolesti, ali to nije samo opekotina, jer ako vam je uništeno 50 odsto najvećeg organa, a organizam morate da posmatrate kao cjelinu koja mora da se drži u balansu, i svi drugi organi su na neki način ugroženi. Na našu veliku sreću, on je sada potpuno izliječen, uskoro se vraća za Crnu Goru, ali problem predstavlja što ovo, nažalost, nije jedinstven slučaj.
Dr Ćertić je kazala da su, i tokom epidemije korona virsa u zemlji, Klinika za opekotine i svi ljekari radili punom parom, kao i da su svaki dan bili u operacionim salama, zbrinjavajući najteže pacijente, koji im stižu ne samo iz Crne Gore već i iz cijelog regiona.
V.G. iz bolničke postelje Klinike za opekotine čeka transport za Podgoricu. Sada se, kako je rekao, osjeća odlično, ali prije svega želi da apeluje na mlade da im njegov primjer posluži kao opomena da nikada ne rade ovakve stvari.
– Naravno da jedva čekam da idem kući i vidim porodicu, imam petoro braće i tri sestre, iako me ovdje odlično paze i svi su predivni, od doktorke Biljane do cijelog osoblja. Želim da poručim mladima da se nikada ne upuštaju ni u kakve slične poduhvate jer ne znaju gdje sve vreba opasnost, a imamo samo jedan život – naglasio je ovaj tinejdžer.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu