Kolumne

Gospodari pršljenova

Konobari, mesari, kafedžije, željezničari, studenti - vetarani... očitali su lekciju političarima na minulim izborima. Složili ih k'o metar drva. Poćapali im glasove. Šta ćete, ljudi su omiljeni u svom komšiluku. Znaju ih iz grada.

Gospodari pršljenova
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Dobro, možda je palo i koje piće na crtu, koja porcija ćevapa gratis, ali sve je to legitimno. Uostalom, imali su od koga i učiti. Zar nisu godinama rezultate izbora odlučivali šatori s pečenjem i pivom, kupljenim, uzgred budi kazano, najčešće narodnim parama.

Analitičari vele da su se građani opametili, da im je dozlologrdila bahatost stranačkih uhljeba i ulizica, koje su partijske vrhuške gurale na vrhove kandidatskih lista. Ima i toga.

Ali, šta u zemlji radnika i seljaka na brdovitom Balkanu fali konobarima, mesarima i željezničarima, ako su uz to i dobri poslodavci, ili bundžije protiv nepravde, ili sportisti amateri? Ništa. Uostalom, bili su ovo lokalni izbori, neće odbornici sutra pred Savjet bezbjednosti UN ili u Brisel, da tabire svjetsku politiku. Ne, oni bi, ako je po zakonu, trebalo da odlučuju o kanalizaciji, gradskom prevozu i sličnim „dosadnim“ stvarima, od kojih nam uveliko zavisi kvalitet života.

Pročitajte još

Po čemu su političari od formata, s akademskim zvanjima i vještinama stečenim na silnim seminarima u koje su utucani milioni maraka, bolji od nekog pristojnog mesara? Zar nismo svjedočili kako diplomirani politikolog iz predratne beogradske škole, ne hajući za lekcije koje je odavno savladao, prijeti građanima da će im isključiti grijanje, jer su pogrešno glasali?! Kojem bi kafedžiji, ikad, palo na pamet da tako razgovara sa svojim gostima, koji mu dolaze u lokal i pune kasu?

Jedan kafedžija iz Nevesinja, koji se upisao u odbornike, već odavno hara društvenim mrežama pod kodnim imenom „Gospodar pršljenova“. Kaže, tako u šali zovu hirpraktičare, one što „namještaju“ kičmu. Zanimljivo.

E sad, šta će biti dalje? Do nas je. Hoćemo li posustati nakon prvog koraka, kad se ispostavi da konobari i mesari neće, naprečac, od BiH napraviti Švajcarsku? Ili ćemo se boriti? Hoćemo li evoluirati u totalne beskičmenjake, ili ćemo postati gospodari svojih pršljenova.