Nekoliko je oblika eksploatacije, ali i dalje prednjači prostitucija, u čiju mrežu najlakše upadaju devojke u potrazi za ljepšim životom.
Perfidne obmane, bezuslovno prijateljstvo, pažnja, izuzetan posao, bolji život, obećanja…
– Da, da, to je to, on će mi pomoći, on će biti taj koji će me odvesti negdje i imaću život ljepši, mirniji, neću morati da trpim nasilje, to je samo bila zamka… – priča Nevena Mitić, žrtva trgovine ljudima.
Bježeći od porodičnog nasilja, Nevena je, prije više od dvije decenije, u Holandiji upala u mrežu trgovine ljudima.
Protiv svoje volje, dvije godine, drugi su prodavali njeno tijelo onima koji su za to plaćali.
Prva ruka koja joj je pružena za pomoć, zapravo ju je samo prebacila u Brazil, gdje ju je dočekao isti scenario.
Iz lokala u Rio de Žaneiru, poslije nekog vremena, uspjela je da se konačno izvuče iz kandži krijumčara ljudi, uz pomoć mušterije za koga se udala.
– Seksualna eksploatacija za njih je vrlo rentabilna, zato što ne moraju ništa da ulažu u to, bukvalno ništa – kaže Mitićeva.
Prošle godine u Srbiji su podnijete 23 krivične prijave protiv 43 osobe. Najčešće zbog prinude na seksualnu eksploataciju.
Krijumčari svoje žrtve teraju na rad i prosjačenje, a gotovo petina žrtava iskusi više oblika prinude.
– Od 46 oštećenih žrtava trgovine ljudima, 45 su državljani Srbije i jedna državljanka BiH. Posljednjih godina je uočen trend unutrašnje trgovine ljudima – ističe Mitar Đurašinović, rukovodilac Kancelarije za koordinaciju aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima, piše Blic.
Društvene mreže i oglasi za posao su mehanizmi kojima trgovci ljudima dolaze do žrtava.
– Svaki građanin mora da provjeri koja je to agencija, koja je to firma koja pokušava da ga zaposli negdje u inostranstvu, obećavajući mu veliku platu – navodi Aleksandra Ljubojević iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima.
Ljubomir Miladinović, generalni sekretar Crvenog krsta Srbije, kaže da bi se trebalo zapitati ponekad da li je zaista moguće da baš niko u toj nekoj drugoj zemlji nije spreman da za tako značajnu svotu novca radi tako jednostavne poslove.
Često se kao prijetnja i sredstvo prinude koriste eksplicitni snimci žrtve.
– Imamo djecu, porodicu ili kućne ljubimce, negdje smo ostali zaduženi, to nisu informacije koje treba da zna neko ko vas upoznaje ili vas vidi drugi ili treći put – dodaje Ljubojevićeva.
Mitićeva je ispričala da si “ti praktično rob kada se tako nešto desi i ne znaš da li ćeš sutra biti živ”.
U 2021. godini 80 odsto žrtava bile su žene, 37 procenata djeca. U posebno ranjive kategorije spadaju i migranti, osobe sa invaliditetom, siromašne i socijalno izolovane osobe. Ugroženi se za pomoć mogu obratiti Crvenom krstu, nevladinim organizacijama, Centru za zaštitu žrtava.
– Prihvatilište je licencirano za urgentni prijem žrtava, onog momenta kada se žrtva nađe na terenu i kada nema gdje ili joj je visoko ugrožena bezbednost, a takve su nam uglavnom, možemo da ih smjestimo kod nas – ističe Ljubojevićeva.
Trgovci ljudima biraju žrtve sa ranjivostima, ali poznati su slučajevi u kojima su žrtve bila djeca iz funkcionalnih porodica, bez obzira na materijalni status, obrazovane osobe, muškarci u tridesetim i četrdesetim godinama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu