Vjerovali su da će njihov boravak u rovovima biti nagrađen nekim boljim sutra, u kojem će oni i njihove porodice živjeti ljepše i dostojanstvenije.
Međutim, sada muku muče sa tim učešćem u ratu, kojeg bi se, samo da kako mogu, najradije odrekli. Ne zato što se stide ili kaju što su ratovali, nego zbog toga što ih to ratovanje tjera u penziju ranije nego što žele. I to u penziju od nekih 450 KM, jer naš zakon ne priznaje prosjek pet najplaćenijih godina u radnoj karijeri, nego sve godine đuture, pa šta ispadne…
S druge strane, njihove kolege iz RS koje nisu bile u ratu ili im, iz nekog razloga, nije upisan ratni staž, ostaju da rade cijele četiri godine duže. Praktično, to znači skoro 50 više zarađenih plata od nekih 850 KM i, samim tim, koliko-toliko veću penziju.
A tek koliki trn u oku su našim policijskim službenicima policajci iz FBiH koji mjesečno zarađuju oko 1.500 maraka, dok, kad odu u penziju, mjesečno dobijaju od 900 do 1.200 KM.
Zato se naši policajci pitaju gdje su devedesetih godina bili i šta su radili.
Nažalost, ono za što su mislili da će im pod starost biti velika beneficija, dočekalo ih je kao još veća kazna, kao da su, ne daj bože, bili dezerteri.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu