Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Građani zbog neimaštine IZLAZ VIDE U SAMOUBISTVU: “Kako od 180 KM da živim i uredno PLAĆAM RAČUNE”:

Banjaluka
Autor:

Foto: Profimedia/Ilustracija

Kako preživjeti od prvog do prvog sa manje od 200 KM u džepu, pitanje je koje nažalost muči sve više građana, a posebno je za brigu to što pojedini ne vide drugo rješenje već da sebi oduzmu život.

Naša ekipa uvjerila se još jednom sa kakvim sve teškoćama se suočavaju socijalno-ugroženi sugrađani u Banjaluci. Na poziv zabrinutih komšija, posjetili smo naselje Kumsale, gdje stanuje samohrana majka sa sinom, koji jedva sastavljaju kraj s krajem svakog mjeseca od 180 KM invalidske penzije.

Osim svakodnevnih potrepština, ova pedesetogodišnja žena mora kupovati još i lijekove, jer je oboljela, ali kako i sama priča, za to jednostavno nema novca.

Dodatnu brigu stvaraju im i računi za komunalije koje isto nemaju od čega izmirivati.

– Za struju smo dužni oko 800 maraka, sa svim kamatama, i sada je stigla presuda da se to namiri od moje invalidske penzije. Od čega onda da živimo, ja nisam od onih koji ne plaćaju, ali stvarno nemam čime. Ne znam šta ćemo, ja i neke lijekove ne kupujem jer nemam – priča ova očajna žena, čije je ime i prezime poznato našoj redakciji.

Foto: Dejan Božić/ RAS Srbija

Dok je radila, dodaje, struju je nekako plaćala i vraćala dug, ali otkako je prije godinu dana otišla u invalidsku penziju, više nema ništa u novčaniku. Tek treba da preda papire da joj se isplaćuje dodatak za tuđu njegu i pomoć od 80 KM.

– Nekada, vjerujte, mi nemamo šta ni jesti. Ja bih nekako podnijela neimaštinu, ali zar treba i moje dijete. I drva su mi drugi pomogli da kupim – uplakano govori ova žena, koja otvoreno kaže da razmišlja o samoubistvu, a njene komšije nadaju se da će se naći način da se nekako pomogne ovoj porodici.

Ova potresna priča nažalost samo je jedan slučaj u moru socijalno-obespravljenih koji ne znaju kome da se obrate.

U humanitarnom udruženju „Mozaik prijateljstva“ koje već godinama pomaže najugroženije kategorije društva, kažu da više ni sami ne znaju koliko im ljudi dolazi tražeći pomoć.

– Struja i život postaju sve skuplji i skuplji, mi svakodnevno imamo ljude koji traže od nas prenoćište, traže da se ogriju, da jedu, problem je i što su mnogi ljudi psihički obolieli. Uzmite samo činjenicu da vam neko odredi da ćete dobiti penziju ili invalidninu 200 KM, šta možete sa tim novcem danas – govori Miroslav Subašić, koji se nagledao, kaže, svega i svačega, a sa ostalim članovima udruženja pomaže oko 950 korisnika.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, 18,1 odsto stanovništva u BiH živi s primanjima nižim od 237 KM mjesečno, odnosno ispod linije koja označava kritično siromaštvo, što otprilike znači da je siromašan svaki šesti građani.

Siromaštvo

Prema istraživanjima MUP-a RS, osnovni motiv samoubistava je strah od samoće i bolest, ali i siromaštvo. Psiholozi takođe upozoravaju da je psihološko stanje nacije sve lošije, te da samoubistvu gotovo uvijek prethode loši uslovi života.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO