Bolonju smo, kažu eksperti, tek djelimično primjenili, studente i dalje ne spremamo da lako uskoče u radne procese, a mnogo toga u radu naših fakulteta više liči na improvizaciju, nego na ozbiljan i stručan pristup. Pad povjerenja u obrazovanje logična je posljedica, a i neka vrsta pobune.
Dobro upućeni profesori priznaju da nam se, zapravo, cjelokupno obrazovanje vrlo malo promijenilo u posljednjih pet decenija, osim što su znanja mnogo lošija na svim nivoima. Što možda i nije čudno, s obzirom na to da dugo već živimo u ambijentu u kojem je znanje potcijenjeno i prezreno.
Taj odnos se uči još u osnovnoj školi, gdje je bitno da se djeci dijele petice, a to što ne znaju ni pertle vezati malo koga brine. Sistem je takav da znanje nije bitno ni kod upisa u srednju školu. Bitne su ocjene, a one odavno nisu mjerilo znanja. Tako, recimo, smjer računarskog tehničara, sa solidnim ocjenama, završi i učenik koji na računaru ne zna pravilno ni kopirati, a kamoli otkucati maturski rad. I malo ko u tome vidi problem, iako su izgubljene brojne generacije.
Zato su, upozoravaju stručnjaci, potrebne promjene ne samo u visokom, već u cjelokupnom obrazovanju, a vremena za gubljenje odavno nemamo. Kad bismo sad počeli reformu, kažu, na prve rezultate bismo čekali ravno 20 godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu