Arnautović, bivši snimatelj BHT-a iz Bihaća koji je nakon penzionisanja još više ušao u svijet čarolije smaragdne Une, starih gradova i ljudskih sudbina, dobio je mnogo festivalskih nagrada za filmove. Među posljednjim je na „Jahorina film festu” u Palama za film „Raif”.
To je priča o nesvakidašnjoj transformaciji njegovog sugrađanina Raifa Ferhatovića koji uveseljava i zabavlja Bišćane, Krajišnike i njihove goste u ulogama Čarli Čaplina i drugih poznatih ličnostima.
Kad god imam priliku da snimam ja to i činim. U mome fokusu uvijek je Una, krajiški biser koji teče mojim krvotokom, tako osjećam. Ova rijeka piše poeziju o Bihaću, Krupi, Novome i svim drugim mjestima kroz koja protiče, iznad koje se uzdižu stari gradovi poput Ostrošca, a njome brode, na unskim obalama zapljusnuti nesvakidašnjom ljepotom i zavedeni ljepoticom, svjedoče dobri ljudi – objašnjava Hasan.
On koristi svaku priliku da istakne svoju opredjeljenost ka čovjeku, prirodi i davnašnjoj prošlosti. Zato je, podsjeća ovaj autor dokumentarnih filmova kojima piše novu, upotpunjuje osobenu stranicu stvoga kraja, poslije Une njegova velika ljubav i filmska inspiracija drevni grad Ostrožac, zamak na vrhu litice i unskog kanjona. O ovom zamku je snimio film „Vrijeme”.
Ostožac je tvrđava kojom su gospodarili plemići i knezovi, age, kapetani i begovi, grofovi, vitezovi i aristokrate, pjesnici, umjetnici…
– Dvorac je star nekoliko stotina godina. U novijoj istoriji Mehmedbeg Beširević je ostrožački grad prodao grofu Lotharu von Berksu, koji je od 1896. do 1905. bio načelnik Bihaćkog okruga. Lothar von Berks, vitez malteškog reda, obnovio je stari grad Ostrožac i u njemu podigao svoj dvorac, izgrađen u neogotičkom stilu, u koji se, zajedno sa porodicom, nastanio 1902. godine – ispričao nam je Arnautović dio istorije grada o kojem je snimio film.
– Nastojim svojim dokumentarnim filmovima i reportažama ispisati čudesnu bajku o ljudima i krajevima. Snimao sam život i razvoj svog grada, mahale sa starim drvenim kućama, neasfaltiranim ulicama sve do sadašnjeg, modernog grada Bihaća sa prostranim trgovima, lijepim zgradama i naseljima – priča Hasan, riječima škrto, ali objektivom široko, maštovito i uvjerljivo prenoseći emocije na filmsko platno.
Proputovao je, kaže, veći dio Evrope i Afrike, zadivljen državama među kojima su Sijera Leone, Senegal, Katar… Ipak, nigdje toliko ljepote, rahatluka i uživancije nema kao u Krajini, na svome i među svojima, priča Arnautović koji je 1978. godine počeo snimati za Televiziju Sarajevo.
– Prvo sam snimao na 16-milimetarskoj kameri američke proizvodnje, a filmsku traku autobusom slao u TV Sarajevo. To je bio drugačiji proces ali je takođe imao draž, unosio u mene radost i iščekivanje od emitovanja svakog snimka. To je istorija koju treba afirmisati, dati joj novu, filmsku dimenziju – smatra ovaj istaknuti član Asocijacije filmskih snimatelja BiH.
Prvo njegovo učešće na festivalima dokumentarnih filmova bilo je u Đakovu, u Republici Hrvatskoj, filmom „Mlinovi izgubljeni u vremenu“, gdje je nagrađen Specijalnim priznanjem žirija. Nakon toga redali su se festival i nagrade, „Silafest“ u Velikom Gradištu, „Jahorina film festival“ u Palama, „Zagreb tur film festival“, „Mefest“, u Srbiji, „Srem film festival“ na Fruškoj Gori, Festival turističkog filma u Bakuu i drugi.
– Ipak, najdraži film meni je „Una“ čija ljepota se nikada ne može do kraja, u potpunosti doživjeti i razumjeti nego se mora vječno voljeti, pratiti, slijediti njene talase i tokove jer je Una, kako to i njeno ime kaže, jedna i jedina i jedinstvena to jest vječna – podsjeća Hasan, koji uveliko hodi sedmom životnom decenijom ali mladalačkom energijom i velikim iskustvom iza kamere, neizmernom ljubavlju prema svome kraju, Krajini, njenoj ljepoti i ljudima.
Filmovi i saradnici
U Hasanovoj filmskoj ekipi su autor muzike Bekir Agić, montažer Mato Klarić i scenarista Mirza Sadiković. Među najpoznatijim filmovima su „Una“, „Bihać, grad za sva vremena“, „Mehmedova crkva“, „Vrijeme“,„Srce tame“, “Raif”…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu