To se vidi po histeriji mnogih bošnjačkih političara i analitičara koji su dočekali na nož donaciju vakcina Federaciji BiH, koju je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić lično donio u Sarajevo.
Srbija prednjači u čitavom regionu po broju vakcinisanih građana. Za razliku od nje Bosna i Hercegovina još nije počela masovnu imunizaciju, a ne znamo ni kada će nam stići vakcine iz Kovaks sistema koje smo uredno platili. Nema naznaka da će BiH uskoro početi s vakcinacijom stanovništva, tako da je svaka pomoć dobro došla. To ipak ne smatraju mnogi ovdašnji političari, pa je ministarka inostranih poslova BiH Bisera Turković odmah kritikovala donaciju Srbije rekavši da se takve vakcine „koriste samo u siromašnim zemljama“, kao da smo mi neka razvijena i napredna država, kao da nismo u poziciji „daj šta daš“.
Da li je Turkovićevoj zasmetala sama donacija ili joj je više zasmetalo što dolazi baš iz Srbije i što je baš Srbija bila ta koja je pokazala svu nesposobnost institucija BiH, prije svega federalnog dijela, i svu slabost oko nabavke vakcina? Sujeta pojedinih nije mogla da podnese dobre odnose Srpske i Srbije, čak ni kada je ljudski život u pitanju.
Kako bilo, Vučić je dolaskom pokazao da BiH nije u stanju sama da rješava krizne situacije, kao i to da nacionalna netrpeljivost unutar Bosne i Hercegovine nije prestala. Tenzije je samo dodatno podgrijala činjenica da je Federacija morala da prihvati pomoć Srbije, iako, da se samo njih pita i da nije riječ baš o vakcinama, vjerovatno nikada to ne bi učinili.
Napadajući humani čin Aleksandra Vučića, domaći političari su pokušali da sakriju vlastiti „beterluk“. Zašto ne možemo humanitarna pitanja i nabavku vakcina, dobrobit građana i njihove živote odvojiti od politike? Zašto se u Bosni i Hercegovini bilo koje pitanje ne može odvojiti od politike?
Vučićeve vakcine su najbolji dokaz atrofije našeg sistema.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu