Oduševila ih je igra i napadački fudbal koji je nametnuo selektor Dragan Stojković. Srbija je prikazala sjajnu igru i izborila prvo plasman na Mundijal a zatim i prvo mjesto u Ligi nacija.
– Srbi imaju napad kakav ima još samo nekoliko reprezentacija na svijetu, a kad se uzme u obzir stanje kičme ekipe, može se reći da nikad nisu bili ovoliko dobri i opasni . Srbija je uoči Eura 2020. godine doživjela još jedno veliko razočaranje. Srbi nisu uspjeli da se plasiraju na turnir na koji ide skoro pola Evrope. Iako su u ozbiljnoj grupi iza Portugala i Ukrajine uspjeli da izbore plej-of, tu su ih izbacili Škoti. Bio je to posebno velik udarac za ekipu čija je U-20 reprezentacija 2015. godine uzela svjetsko zlato, pa se očekivalo da će ključni igrači iz tog uzrasta otprilike sada biti u najboljim igračkim godinama i velikim svjetskim klubovima. Uoči početka kvalifikacijskog ciklusa za Katar, na selektorskoj poziciji zasio je legendarni Piksi Stojković. Ono što gledamo otad definitivno se može nazvati renesansom srpske reprezentacije, i na igračkom i na rezultatskom planu. Do posljednjeg kola izgubili su tek četiri boda, u gostima kod Irske i kod kuće protiv Portugala, gdje su ih samo luda sreća i sudijsko ludilo spasili od poraza. Ronaldov udarac završio je barem metar u golu, ali nijedan sudija to nije video. U posljednjem kolu Srbi su putovali u Portugal s jasnom računicom da ih samo pobjeda vodi u Katar umjesto u dodatne kvalifikacije .I ostvarili su je baš kao i sad u Oslu- navodi se.
Poseban fokus analize je na Mitroviću, Vlahoviću i Tadiću, uz opasku da ostali vezisti i rezervisti imaju ozbiljan ofanzivni potencijal.
– Glavna snaga Srbije je u napadu. Po talentu, raznovrsnosti i formi, danas ne postoji puno reprezentacija koje su bolje u prednjem dijelu ekipe. Najveći dragulj među njima je Dušan Vlahović, koji bi po svemu dosad prikazanom trebao biti jedan od najboljih napadača svoje generacije. I dok su Vlahović i Mitrović nenadmašni golgeteri, duša srpske reprezentacije je Dušan Tadić, kapiten i desetka i po broju na leđima i po svemu onome što ta brojka treba predstavljati. On je onaj ko najčešće radi ključnu razliku na terenu.
Za kraj, poentirali su Hrvati kad je naš tim u pitanju.
– Teško je reći koliko ova reprezentacija može na Mundijalu, iz najmanje dva razloga. Prva je to da su Srbi svjetski prvaci u tome da sami sebi sapliću noge i iznutra se uruše u najgorem mogućem trenutku i pod najčudnijim okolnostima. Ako je atmosfera u ekipi konačno onakva kakva treba biti, onda je Piksi već napravio velik dio posla.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu