I prije slučaja s kampom “Lipa” uslovi za život im nisu bili dostojni čovjeka. Ničiji interes ne bi trebao da bude opravdanje za kršenje ljudskih prava. A ovim ljudima su narušena.
Sada im je, izgleda, ostalo samo vedro nebo i snovi o budućnosti u nekoj od evropskih zemalja. Ali kako da sanjaju u državi koja ne brine ni o svojim građanima, kamoli o izbjeglicama.
U jednom od izvještaja Ujedinjenih nacija, prije pandemije, navodi se da svaki šesti stanovnik BiH živi sa 90 do 150 maraka mjesečno. Procjene su da je siromašnih i gladnih u BiH oko 800.000. Nije onda ni čudno što migranti ne žele da se zadrže u BiH. Otišli bi oni davno, ali ih Evropa neće. Neke vraća i po 30 puta s granice.
Ni vlast u BiH ni međunarodne organizacije mjesecima nisu u mogućnosti da nađu rješenje za ove ljude. Sve vrijeme vode prljavu politiku. Postavlja se pitanje koja je onda svrha tih organizacija u BiH.
Dok lokalne vlasti BiH pokušavaju da postignu dogovor po pitanju migranata, Evropi je dobro došla kriza s pandemijom kovid-19 da stavi migrantsku krizu u drugi plan. Ne daju migrantima tamo, a neće ih ni ovamo.
Vlasti iz Republike Srpske ne dozvoljavaju bilo kakvo formiranje kampova na njenoj teritoriji. Odbijaju i da dostave izvještaj o donacijama za migrante. Kategorično poručuju da za migrante mjesta nema u Republici Srpskoj.
Stvara se dojam da se o migrantima onda „brine“ samo u medijima kako bi se pokazalo da država i međunarodne organizacije nešto rade na rješavanju situacije sa ovom humanitarnom krizom. Za to vrijeme migrantima je svaki dan sve jasnije zašto žele da napuste BiH, ali im „humana“ Evopa, nažalost, ne dozvoljava. Valjda i njoj više odgovara da izražava zabrinutost kako nedostatak konsenzusa i negativna retorika političara u BiH samo podstiču stigmatizaciju migranata, tako skrećući temu o odgovornosti za ove ljude.
Pošto ih niko neće, osim vedrog neba ostala ih je još samo utjeha i nada da će im Evropa skoro otvoriti granice, a vlasti u BiH, dok se to ne desi, pokazati da su spremne nositi se sa ovako velikom krizom s kojom se susreće čitav kontinent. Jer i mi smo dio Evrope, bar geografski.
Valjda će se naći neko da se sjeti stare srpske poslovice „Gladnog nemoj da tješiš, već ga nahrani“ i pomogne migrantima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu