Pokazuju to primjeri mladih i obrazovanih ljudi u RS, koji su spremni da i nakon diplome uče, da rade volonterski za dobrobit zajednice, ali i da odu doslovno na kraj svijeta da bi započeli karijeru.
Prema zvaničnim podacima, u Republici Srpskoj je nezaposleno više od 11.000 građana s fakultetskom diplomom, a među njima ima i mastera, magistara i doktora nauka, čak i onih koji su se obrazovali u inostranstvu. Jedan od njih je, doduše vrlo kratko, bio i Petar Pajević (26), Banjalučanin koji je na prestižnom univerzitetu u Velikoj Britaniji stekao zvanje mastera filozofije.
Nikad mi državni posao, pogotovo u BiH, nije bio prioritet, ali nikad nisam ni mislio da bilo ko, bilo gde u svijetu, treba da mi se „klanja“ zbog moje diplome. Naprotiv, istinski obrazovan čovjek uči cijeli život, i iz knjiga, ali i kroz rad i aktivizam – kaže Pajević.
Kada se vratio u rodni grad radio je volonterski u nevladinom sektoru, učestvovao u debatama, upoznavao sistem. Nije mu bilo teško da za nevladine organizacije pro bono prevodi sa engleskog i na engleski projektne dokumente. Upisao je i dodatni kurs, kako bi stekao i pravničko znanje.
Na kraju je našao solidan i dobro plaćen posao, ali u Kini, gdje predaje na jednom privatnom koledžu.
I mnogi drugi mladi ljudi iz Republike Srpske su našli posao u Kini. Tamo najčešće predaju engleski jezik, ali neki rade i kao konsultanti ili nastavnici. Neki od njih su karijeru započeli predavanjima ili prevodima preko interneta.
– Ne razumijem mlade ljude koji čekaju da dobiju posao u školi i tu ostanu do penzije, kao da žive u doba naših baka – kaže jedna mlada Banjalučanka, koja još nije diplomirala, ali već ima nekoliko učenika u dalekoj Kini.
Kaže, hoće da i sebi i drugima dokaže da može sama da se izbori za posao.
Profesori engleskog su, kao i pravnici, pri vrhu neslavne liste visokoobrazovanih nezaposlenih ljudi u Srpskoj, ali ne moraju svi sa ovim diplomama ići na kraj svijeta, niti se učlaniti u vladajuće stranke, da bi se dobio posao. Poručuju to iz nevladinih organizacija, kojima je potreban upravo ovaj kadar, a teško ga nalaze.
– Pravnici su nam baš potrebni, ali oni se rijetko javljaju i uglavnom ne pokazuju interesovanje za rad u NVO. Vjerovatno rad u nevladinom sektoru doživljavaju kao nesiguran posao, što on u biti i jeste, jer zavisi od projekata, ali pitanje je šta je danas uopšte siguran posao – kaže Dragana Dardić, izvršna direktorka Helsinškog parlamenta građana Banjaluka.
Poručuje da bi pravnici pogotovo u NVO sektoru mogli naći posla, ali i mnogo naučiti.
Među rijetkima koja je to shvatila je Ana Kotur-Erkić, koja je upravo u ovoj organizaciji počela karijeru, kao volonterka, koja se zalaže za prava za osoba sa invaliditetom. Kasnije je, u sklopu projekta, radila novinarski posao, i to vrlo uspješno, pa je dobila nekoliko nagrada za društveno odgovorno novinarstvo.
Potom se zaposlila u NVO sektoru, doduše na određeno. Odradila je i pripravnički staž u jednoj advokatskoj kancelariji, upisala master studije, specijalizovala se za oblast ljudskih prava i ne odustaje od potrage za trajnijim poslom u nekoj kompaniji ili u instituciji. Sve su prilike da stalni posao neće dugo čekati.
– Posao se ne čeka, za posao se treba boriti, unapređujući svoja znanja i vještine i gradeći sebe kao profesionalca. Diploma nije papir koji bilo kome garantuje posao, jer današnje tržište rada zahtijeva mnogo više. Da sam ja čekala da mi diploma „donese“ posao, ne bih to dočekala nikad – kaže Ana.
Nezaposlena pravnica „progurala“ zakon
Osobe sa invaliditetom sa diplomom pravnog fakulteta uskoro će moći da polažu pravosudni ispit bez plaćanja naknade od 800 KM. Ovo zakonsko rješenje, koje je upravo na dnevnom redu Narodne skupštine RS, predložila je, i uz podršku narodnih poslanica i iz pozicije i iz opozicije, „progurala“ u proceduru upravo Ana Kotur-Erkić, mlada pravnica, koja je i sama osoba sa invaliditetom.
Učinila je to u vrijeme kada je i formalno i faktički bila nezaposlena, a s ciljem da pravnici i pravnice sa invaliditetom dobiju šansu da postanu konkurentniji na tržištu rada.
– Pozvali smo se na član 24 UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, a u kontekstu pristupa obrazovanju, jer pravosudni ispit jeste dio obrazovanja – objašnjava Ana Kotur-Erkić.
Ministarstvo pravde, kao obrađivač zakona, zaključilo je da će ova mjera doprinijeti većoj uključenosti osoba sa invaliditetom u društvene i ekonomske aktivnosti zajednice.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu