Ratko Marković iz sela Roge kod Požege iako tek dvanaestogodišnjak, već ima zavidan rabadzijski staž.
Cijeli svoj ljetni raspust proveo je sa ocem u šumi. Ustaje ranom zorom, kako bi sve pripremio, doručkuje i kreće na posao, tako neobičan za tako malo dijete, jer je rezervisan samo za one najhrabrije.
– Od malih nogu idem sa tatom na posao i tako najviše volim da provodim svoje slobodno vrijeme. Polako sam naučio sve da radim, ponekad čak i krijući. Prvo sam samo donosio vodu, a kasnije kad su vidjeli da znam i da mogu, povjerili su mi i neke malo teže poslove. Naučio sam čak i da obaram stabla, tata mi je sve pokazao. Ipak, taj posao i dalje radi on, a ja poslije kačim trupac na lanac za konja i tako bezbroj puta na dan, dok na lageru ne budu sva drva koja je tata taj dan posjekao – priča Ratko.
Vjerni drugar u ovom teškom poslu mu je konj Cvetko, a pod Ratkovom komandom za dan izvuku više od 20 kubika drva. Jedno stablo teško je oko tonu, i prostom računicom može se zaključiti koliko težine se prevali preko ovih malih leđa.
Ipak, samo tako može da pomogne tati, a na taj način i cijeloj porodici da se zaradi neki dinar. Iako još uvijek samo dijete, Ratko ima svoj radni kombinezon, ali i navike na kom bi mu pozavidjeli mnogi. Kad završi sa poslom u šumi, odmah nastavlja i u domaćinstvu.
– On je moja desna ruka, mnogo sam ponosan na njega. Dok je bio mlađi nije želio da se odvaja od mene i tako smo krenuli zajedno u šumu. Učio sam ga samo da pazi kako na sebe tako i na sve koji se nalaze oko njega. Šuma može biti jako surova i opasna, ukoliko ne poznajete sve njene zakone. Posao jeste težak, ali mora da se radi. Srce mi je puno što već sada vidim da će od njega biti čovjek. To samo rad može od njega napraviti – rekao je Slobodan.
Svi mještani čuli su za malog Ratka i za njega imaju samo riječi hvale, jer ne samo da pomaže ocu u šumi nego i svim komšijama onda kad zatreba. Kad se organizuju mobe u ovom kraju, on je prvi na svakoj, i svojim malim, ali spretnim ručicama završava obaveze kao da je veliki.
Najveća njegova želja jeste da za nekoliko godina postane profesionalni drvosječa, jer iako težak, za njega, kako kaže, ljepši posao ne postoji.
– To najviše volim, nemam namjeru da odem iz sela u kom sam rođen već da ovdje ostanem. Znam da samo radom mogu da se izborim da živimo bolje. Cilj mi je da zaradim dovoljno novca, kako bih jednog dana mogao da kupim traktor, jer bi tako mogao da radim sve poljoprovredne poslove – kaže mali rabadžija.
Od svoje male zarade, koju više nego zasluženo dobija od oca, uspio je da uštedi nešto novca i potroši onako kako je želio. Ipak, on nije kupio ni nov model mobilnog telefona, niti modernu jaknu – Ratko je kupio malu motornu tester.
(RINA)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu