Kako je utvrdila Glavna služba za reviziju javnog sektora RS, privatnici skoro tri puta češće zapošljavaju ovu kategoriju radnika od javnog sektora, koji ih sistematski izbjegava. Ali, kad se malo zagrebe ispod površine, jasno je da ni privatnici ne zapošljavaju invalide iz čistog altruizma, nego najčešće zato što tog angažmana imaju koristi. U posljednje tri godine, navodi se u revizorskom izvještaju, stanje se pogoršalo i zaposlenost radnika sa invaliditetom je imala trend pada.
Privatna preduzeća dobijaju novčane stimulanse i ostvaruju povrat doprinosa za svakog zaposlenog invalida, pa su motivisani da ih zapošljavaju.
Ana Kotur Erkić, aktivistkinja koja se godinama bori za prava osoba s invaliditetom, napominje da, kad je u pitanju zapošljavanje u privatnom sektoru, ima mnogo otvorenih pitanja, koja ukazuju na diskriminaciju.
Prvo pitanje je koliko radnika sa invaliditetom ostane na radnom mjestu kada istekne period za koji su poslodavci potpisali ugovor o njihovom zapošljavanju. Drugim riječima, da li su osobe sa invaliditetom zaposlene samo dok poslodavci ostvaraju benefite, dok im se to isplati – kaže Ana Kotur Erkić.
Dodaje da je poseban problem zapošljavanje žena s invaliditetom, koje mnogo teže dolaze do radnog mjesta. Ukazuje i na neravnopravan položaj ostalih kategorija osoba sa invaliditetom, u odnosu na ratne vojne invalide, koji su, po više osnova, privilegovani.
Miloš Marjanović, rukovodilac službe analize i razvoja u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, kaže da su ove primjedbe opravdane.
Ovaj fond ima budžet od oko 4,5 do 4,7 miliona maraka godišnje, prihode ostvaruje prikupljanjem posebnog doprinosa za zapošljavanje invalida, a osnovni cilj Fonda je da podstakne zapošljavanje radnika s invaliditetom.
Marjanović objašnjava da su ratni vojni invalidi u povoljnijem položaju na tržištu rada, jer su oni, sa 40 odsto invalidnosti, kad su u pitanju stimulansi, u istom položaju kao druge kategorije osoba s invaliditetom, koje imaju najmanje 70 odsto tjelesnog oštećenja ili znatnije umanjene intelektualne sposobnosti.
– Dakle, u takvoj situaciji, poslodavci će radije angažovati RVI, jer u toj kategoriji ima jakih i zdravstveno očuvanih radnika, čija radna sposobnost nije znatno umanjena. Ako za takve radnike mogu ostvariti stimulans, to im se, naravno, više isplati – kaže Marjanović.
Uz to, Zavod za zapošljavanje RS ima posebne programe namijenjene samo za zapošljavanje RVI.
Iz istog razloga, navodi Marjanović, procenat žena s invaliditetom, koje su zaposlene, izrazito je nizak, tako da žene čine manje od 15 odsto radnika invalida, koji su zaposleni na osnovu programa Fonda.
– To je logično, jer oko 80 odsto radnika invalida, koji dobiju posao, ustvari su ratni vojni invalidi, a u toj kategoriji učešće žena je minorno – objašnjava Marjanović.
Dodaje da se ne zalaže za umanjivanje prava za RVI, nego samo za pravedniji pristup tržištu rada za sve osobe sa invaliditetom, pa i one čiji invaliditet nije posljedica rata.
Kontrola i povrat doprinosa
U Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida podsjećaju da, uz 4.000 KM jednokratne pomoći, namijenjene za prilagođavanje radnog mjesta, privatni poslodavac koji zaposli radnika sa invaliditetom ima pravo i na povrat doprinosa za tog radnika.
– To pravo poslodavac ostvaruju dok god je radnik kod njega zaposlen, dakle bez ograničenja. Mi pratimo da li poslodavci šalju zahtjeve za povrat doprinosa i to nam je najbolji mehanizam za kontrolu – kaže Miloš Marjanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu