Samo njena želja da radi slabije plaćen posao sa kraćim radnim vremenom izazivala je sumnju i bilo je teško naći novi posao. Tako je vrijeme prolazilo, sve dok se nije desilo nešto toliko strašno da su sve druge dileme postale smješne i nebitne, piše Žena Blic.
Prošlo je godinu dana otkad je život kakav sam poznavala prestao da postoji. Za tih godinu dana prošla sam kroz pakao i pronašla izlaz i spas. To je razlog što svoju intimu želim da podijelim u nadi da ću nekome dati snage – počinje svoju priču Zorica.
Od 22. godine bila je u bankarstvu i prešla cijeli put od kol-centra do menadžerskih pozicija. Uspješna karijera postala je kamen oko vrata kada je rodila djecu, jer jednostavno nije bilo dovoljno sati u danu. I mada je odlučila da napusti banku, ona joj je zapravo spasla život…
Nevolja nikad ne dolazi sama
Otišla sam na sistematski pregled koji je banka organizovala za sve zaposlene. Tačno na dan mog 36. rođendana konstatovan mi je jedan tumor u dojci i drugi tumor u oku, blizu mozga. Taj pregled mi je spasio život. Operacija tumora u dojci prošla je bez posljedica, ali mjesec dana kasnije trebalo je da idem na još jednu operaciju. Postojale su tri opcije: prva da ću možda oslijepiti, druga da će mi vaditi cijelo oko, a treća da se neću probuditi iz anestezije. Tih dana mi je život prolazio pred očima. Razgovori sa mužem, naša djeca… Grlila sam ih najjače što sam mogla. Na operacionom stolu, ne znajući da li ću se ponovo probuditi, shvatila sam da ne mogu ništa da promijenim. Prepustila sam se.
Slijepilo na lijevom oku je ostalo kao posljedica tumora. Njena djeca su to prihvatila kao nešto sa čime se živi bez ikakvih problema. Muž je sve vrijeme bio uz nju, hrabreći je da nastavi kao da se ništa nije dogodilo. Tri mjeseca nakon operacije otišli su na skijanje, a već nakon šest završili kurs i postali ronioci.
Ne vidim, pa šta?
Ronila sam na dubini od 37 metara i čak i tu u morskoj dubini shvatila da to što ne vidim na jedno oko i nije tako strašno. Jedino mi smeta kada treba da se našminkam, smije se Zorica.
Naravno, nevolja nikad ne dolazi sama, pa se tako i ova hrabra žena posle šest mjeseci vratila na posao tek da bi saznala da ne treba više da dolazi i da će joj biti plaćeno do kraja mjeseca. Banka joj je spasla život jednom, a sada je, ma koliko se strašnim činilo dobiti otkaz, činila to ponovo…
– Odbili su me za invalidsku penziju, s obrazloženjem da sam kao diplomirani ekonomista master sposobna da radim u struci, ali bez korišćenja računara. Koja besmislica! Šta se još radi bez računara?! Potom su me pozvali kada se otvorilo radno mesto profesora ekonomskih predmeta u jednoj srednjoj školi u Beogradu. Nakon intervjua su me obavijestili da sam primljena, ali kada sam došla da potpišem ugovor, druga djevojka je već bila primljena. Obratila sam se ministarstvu, niko mi nije odgovorio, a ja sam nastavila da tražim posao.
Koliko god pokušava da ne klone duhom, za Zoricu je tada počeo košmar.
– Bilo mi je nezamislivo da se vratim na posao i da radim za računarom koristeći samo jedno oko. Osjetila sam se kao da se vrtim ukrug, da mi nema izlaza. Nakon svega što mi se u tih godinu dana desilo, od bolesti, do straha da neću moći da nađem posao… Trebalo je reagovati ispravno a ne potonuti, ne gubiti vjeru u sebe, naći izlaz… U stvari, trebalo je samo da promijenim pristup problemu. Umjesto da tražim posao, ja ću ga stvoriti sama. Ne treba mi ovaj sistem. Kao što sam se sa bolešću izborila, tako ću i s ovim.
Pomoglo je to što je posljednjih 10 godina vježbala jogu. Upisala je školu za instruktore joge i stvorila „posao“ kako bi pomogla sebi i porodici. I počela je od nule… Drugarice koje žive u inostranstvu poslale su knjige o jogi, eterična ulja, opremu.
– Na časove joge, preko preporuke, dolazi sve više ljudi, potpuno sam promijenila okruženje i ambijent u kom radim sada je potpuno ispunjenje mojih životnih želja. Drastične promjene u životu i donošenje teških odluka, to je ono o čemu mogu da govorim ljudima na mojim časovima. Univerzum nam pokazuje čega se treba kloniti, a mi treba da prepoznamo pravi put i da ga pratimo tako što ćemo bolje upoznati sebe, voditi računa o sebi i pronaći za sebe onih kvalitetnih pet minita koji nam uvijek nedostaju tokom dana. I što je najvažnije, sada sam na najzdraviji mogući način na raspolaganju svojoj porodici i prijateljima…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu