Zabava

KAKO JE IZGLEDALO JOKIĆEVO ODRASTANJE "Imam pomalo od oba brata, jedan je talentovan za sport, a drugi jak"

O talantovanom dvadesetčetvorogodišnjem košarkašu Nikoli Jokiću već godinama se priča i piše, a njegovo odrastanje bilo je i te kako zanimljivo, dok je jednom prilikom otvorio dušu o istom za inostrane medije.

KAKO JE IZGLEDALO JOKIĆEVO ODRASTANJE "Imam pomalo od oba brata, jedan je talentovan za sport, a drugi jak"
FOTO: @NUGGETS/TWITTER SCREENSHOT

Cijeli svijet mi se vrtio oko konja – pričao je Nikola za “The Players Tribune”, pa nastavio:

– Oduvijek sam volio košarku, ali kada sam bio mali, čak i u tinejdžerskim godinama sa 13 ili 14, išao sam na konjske trke. Nisam čak ni trenirao toliko košarku. Išao sam u štale, kako bih radio u njima. To je bio moj život. Trkao sam se, ne profesionalno – već amaterski. Jednom sam čak bio i četvrti, bio je to lijep hobi.

– Počeo sam redovno da treniram košarku tek godinu dana prije nego što ću napustiti rodni Sombor. Prelijepo je tamo. Možete čak i da izguglate, nalazi se u sjevernoj Srbiji! Shvatio sam tada da bih jednoga dana mogao da živim od košarke. To može da mi bude posao, a i volim da je igram. Znao sam da mogu biti dobar košarkaš, ali nisam znao da mogu da budem NBA igrač. Mislio sam da mogu da igram makar u evropskim klubovima – kazao je on.

– Dok sam odrastao gledao sam nacionalne timove, jer kad si klinac u Srbiji cilj ti je reprezentacija. Nisam mnogo pratio NBA zbog vremenske razlike u odnosu na Srbiju. Kod nas mečevi počinju u 3, 4 ujutro… Kada je Jutjub zaživio imao sam petnaestak godina. Gledao sam Medžika Džonsona zbog njegovih pasova, Hakima zbog igra na polu-distanci, a Džordana… Jer je Džordan – dodao je Nikola tada.

Foto: Tanjug/AP
Foto: Tanjug/AP

– Kada sam bio mali gledao sam svoju braću koja su isto igrala košarku. Imam pomalo od svakoga: jedan je talentovan, a drugi jak. Ja sam pomalo od obojice. Naš stan je bio vrlo mali. Imali smo dvije sobe, kuhinju i kupatilo. Tu su živjeli moja mama, tata, ja, dva brata i baka. Bila je to puna kuća. Često su dolazili i rođaci, koje mi u Srbiji takođe zovemo braća. Kuća je uvijek bila puna ljudi, a mi smo se stalno zezali. Bili smo “luda djeca”, uvijek smo pravili mnogo buke. Čak smo imali i mali koš u stanu, pa smo moja braća i ja stalno igrali. Komšije koje su živjele ispod stalno su dolazile da se žale našim roditeljima kako smo glasni – naveo je košarkaš.

– Kada sam počeo da igram bio sam jako debeo, a nisam bio naročito visok. Igrao sam centra, a u isto vrijeme i plejmejkera. Driblao sam po čitavom terenu, bila je to samo zabava, znate? Ali, kada sam napunio 16 godina osjetio sam da zaista mogu nešto. Tada sam iz Sombora otišao u veći grad, Novi Sad – kazao je on, dok je ostatak njegove karijere dobro poznat javnosti.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije