Bio sam seoski dječačić od 15 godina i krenuo sam, u stvari, iz svog sela Zelenci na zbor u Šljivno, gdje je bila naša crkva – priča Mišo za Srpskainfo.
Ali, u Šljivnu je, veli, sreo nešto starijeg zemljaka Dragu Milekića, koji je bio prava faca jer je imao – bicikl. Taj je bicikl Drago zaradio radeći kao sezonac na poljima u Crvenki u Vojvodini.
– I kaže meni Drago: “Mali, ajmo u Stričiće, tamo će biti veliki zbor, zovu ga Kočića zbor” – priča Mišo.
Bio je to prvi Kočićev zbor.
Mišo priča kako su pet sati hodali do Stričića, a bicikl im nije bio od velike koristi: po makadamu i zemljanim putevima, na uzbrdicama, češće su bicikl nosili na leđima, nego što su se vozili njime.
– Išao sam tako od svoje kuće do zbora više od 20, možda čak i cijelih 30 kilometara – priča Mišo Živković.
Kad je stigao na zborište, veli, tamo je zatekao pedesetak mladića: svi su, kao i on, bili skromno obučeni i u opancima.
– Nije tada bilo ovakve gungule kao danas. Kakvi šatori, kakva živa muzika! I te 1966, kao i narednih godina, glavna atrakcija su bili momci koji sviraju frulu i cure koje znaju zapjevati i zaigrati. Ako bi se našla i neka harmonika, bilo je to pravo veselje – priča Mišo.
Među curama, koje su znale zaigrati i zapjevati, pojavila se, istina koju godinu kasnije, i njegova sadašnja supruga Mileva Živković (69), rođena Milojević, iz susjednog sela Gornji Pervan.
– Na zbor se kretalo prije zore i sve pješice do Stričića, a onda opet pješice nazad. Roditelji bi nam kupili cipele za zbora, da se pokažemo, ali dok odemo na zbor i vratimo se, satrali bismo te cipele – priča Mileva, koju su, dok je bila djevojka, zvali Maca.
Tako su Mišo i Maca postali jedan od najpoznatijih mladih parova na Manjači. Bili su, takoreći, još djeca kad su se uzeli i otišli na rad u Austriju. Danas su oboje penzioneri, ponosni baka i djeda petoro unučadi.
Žive u naselju Derviši u predgrađu Banjaluke i već odavno ne pohode Kočićev zbor.
– Što da idem, nema tamo danas ničeg za mene. Od one zboračke atmosfere, koju pamtim iz mladosti, ostala je još samo borba bikova – kaže Mišo.
A i na borbi bikova, dodaje on, vlada gužva i larma.
– Ljepše mi je da sjedim u svom dvorištu i pratim šta se u Stričićima dešava. Eto, na portalu Srpskainfo mogu vidjeti sve što me zanima, kao da sam tamo – kaže Mišo Živković.
Danas su, kaže naš sagovornik, druga vremena i drugačiji zborački običaji.
– Ja sam išao na zbor pješke i rado se sjećam toga. Danas na zbor idu oni koji hodaju na glavi, voze se bijesnim limuzinama, lumpuju do zore pod šatorima. Neka ih, nek su živi i zdravi, ali nisam ja iz te priče – veli Milosav – Mišo Živković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu