Zabava

Romani su suze tekle u mlazu u zatvoru "Kočili su mi se mišići kada sam priznala krivicu" (VIDEO)

Pjevačica Romana Panić otvoreno priča o iskustvu koje je doživjela u zatvoru u Australiji, susretu sa tamošnjim sudom i priznajenm krivice kako ne bi morala da ostane godinu dana u toj zemlji.

Ispovijest Romane Panić
FOTO: BLIC TV/SCREENSHOT

Romana Panić je bila gošća emisije “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” u kojoj je bez zadrške opisala kako je provela dva mjeseca koliko joj je bio određen pritvor u koji je kako ističe smještena zbog greške advokata.

Ipak, ova kazneno popravna institucija je kako kaže profesorka Slavica Đukić Dejanović, po svemu sudeći za Romanu dar srećnih okolnosti.

– Mi u stvari nije trebalo da dobijemo nikakvu kaznu jer kada imate prvi taj neki prestup onda ste oslobođeni, dobijete neku uslovnu kaznu. Mi smo u stvari bili prisiljeni, nama je advokat rekao vi morate da priznate krivicu. Rekao nam je: “Mi bismo uspjeli da odbranimo Romanu, da dokažemo da ona nije kriva ali to je uslovljeno vašim ostankom u Australiji još godinu dana”. Mi nismo imali uslove da ostanemo, od čega da živimo, bez pasoša… Morala sam da priznam tu krivicu i na suđenju kada vam neko govori za neke optužnice “You are guilty”, i vi morate da priznate “Yes, I am guilty” meni su se kočili mišići. Ja sam htela da umrem koliko je to teško. Tada su mi kroz glavu prolazile sve one knjige o raznim nepravdama, sva ona pisanja, vidite bukvalno Isusa na golgoti, sebe vidite u takvoj ulozi. Desilo se šta se desilo, ali uz krivicu, po meni, tog nekog advokata koji bez obzira koliko su plaćeni, on je čovjek nama rekao: “Vi uzimate kartu”, mi smo čak i kupili kartu za povratak, do Rima, ali u posljednjih pet minuta suđenja je bilo očigledno da smo mi uhapšeni. To je bio šok, da je to bilo strašno. Tamo se služi trećina te kazne, moja presuda je bila 12 mjeseci ali sam bila dva mjeseca u tom nekom zatvoru, a onda dva mjeseca, kako oni to vode u istrazi, ali sam bila na slobodi – priča Romana Panić.

Pročitajte još

– Lupa mi srce, moram priznati. Uvijek kada pričam o tome, uzbudim se. Razne misli padaju na pamet u tim momentima, koje su tako nabacane, samo idu, idu, idu… Prvih sedam dana mi je bilo zaista najteže, a poslije toga kada sam ja došla u tu ustanovu tog njihovog kao zatvora pošto su oni jako bogata zemlja sve je čisto, novo, imate tu neku svoju sobu, svoj krevet, televizor, ja onda to nisam doživela tako tragično. Bilo je teških momenata, pogotovo tih prvih 22 dana, bukvalno nijednu informaciju nisam imala, a onda je stiglo prvo pismo od Filipa i taj osjećaj da ipak nisi sam to je bila neka emocija, suze idu, i smijeh, to je neka specifična emocija – priča Romana objašnjavajući kako su suze neobično same tekle u mlazu i dodaje:

– Prvi mjesec je tako prošao, drugi mjesec sam bila skroz okej, odbrojavaš dane… Svima je bilo fascinantno, pa su pitale: “Je l’ si ti stvarno pevačica, pa je l’ si ti stvarno tako popularna?”. Pa, onda te moje tadašnje drugarice nazovu nekoga od rodbine pa onda vrište: “Jao jeste, rekli su nam imaš na jutjubu, na guglu, pa ti si stvarno zvijezda”. Dan danas mi traje dopisivanje, imam jednu djevojku sa kojom sam ostala u super odnosima, stoji mi uvijek otvoren poziv, obećali smo da ću i ja da dođem u Brazil i ona da dođe u Evropu, baš divna jedna djevojka. Tako da, svašta život donese – ističe Romana za Blic.

Tokom razgovora sa profesorkom Slavicom Đukić Dejanović pjevačica je ispričala i šta je radila tokom dana dok je boravila u pritvoru.

FOTO: BLIC VIDEO/SCREENSHOT
FOTO: BLIC VIDEO/SCREENSHOT

– Imali smo kuhinju i namirnice pa sam ja onda kuvala. Nas šest je bilo u toj nekoj kući, imate šest soba, kuhinju, dnevni boravak, postojalo je to neko druženje tokom dana, a onda od sedam uveče ste sami – kaže Romana.

Noć, tišina i samoća je ambijent u kom je ipak u to vrijeme Romana živjela. Međutim, sama je izjavila da je u jednom momentu doživjela katarzu.

– Kada mi je oduzeto to sve za šta sam ja mislila kao što svi mi danas mislimo da je nemoguć život bez toga, bez telefona, za mene tada bez cigarete, bez nekog izlaska i kada se stvarno suočite, imate sebe i samo Boga iznad sebe, onda vi osetite koliko postanete dobra osoba koliko ste u stvari baš tada slobodni. Baš tada vam dolaze neke ideje, neki planovi i otvaraju se neke percepcije u mozgu koje niste znali ni da ih imate i da uopšte možete da pomislite tako čisto bez ijedne uprljanosti i crne misli. Kada sam izašla i ostala u tom kao imigracionom centru, to je u stvari bio jedan super hotel i bila sam u apartmanu od 150 kvadrata, stalno sam govorila sebi nemoj sada kada izađeš da dozvoliš da te taj kontakt sa ljudima isprlja, zablokira, jer to nam donosi te neke misli, ali, jako je teško. Čovjek mora stalno da radi na sebi i bude u toj nekoj duhovnoj vezi. Kada sam se pogledala baš kući u ogledalu vidjela sam neku čistotu u sebi. Oslobodila sam se svega onoga što donosi vanjski svijet – kaže Romana, a na pitanje da li to znači da je ta kazna ipak imala negde svrhu kaže:

– To je dobro pitanje. Jeste, ja sam sigurna da sam to na kraju tako doživjela. Ne bih ponovila. Bilo je divno iskustvo, ali nije to život…

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije