Čim su „Hidroelektrane na Trebišnjici“ zapale u ogroman problem zbog havarije u Dubrovniku i na minimumu su proizvodnih kapaciteta, odmah je ukupna proizvodnja električne energije krenula značajno da pada, a skočio je uvoz struje.
Drugim riječima, ova dva postrojenja su bili presudan faktor zbog čega je industrijska proizvodnja Republike Srpske završila prošlu godinu u minusu većem od 11 odsto.
Na sve to, javna kompanija „Elektroprenos“ ima značajan problem zbog prestanka rada samo jednog sistema, mostarskog „Aluminija“. „Elektroprenos“ sada godišnje gubi oko 10 miliona konvertibilnih maraka na ime mrežarine. Zbog toga traži da se poveća ova naknada od javnih elektroprivreda kako bi pokrili nedostajući prihod.
Ova tri konkretna primjera još jednom potvrđuju koliko smo zapravo mala zemlja. Dovoljno da samo jedno veće postrojenje iskoči iz sistema i da to uzdrma cijelu ekonomiju, da svi indeksi budu u padu.
Sve te gubitke pokrivaju, naravno, građani s manjim platama, sa skupljim uvoznim robama, velikim akcizama i porezima.
Iz tri javne elektroprivrede u Bosni i Hercergovini već su najavili da će da poskupe i domaćinstvima i privredi električnu energiju ukoliko njima budu povećani troškovi prema „Elektroprenosu“. Dakle, ukidanje proizvodnje mostarskog „Aluminija“ treba da plaćaju svi građani, iako su radnici „Aluminija“ za propast fabrike optuživali Dragana Čovića.
Dotle svaka vlast u Bosni i Hercegovini, svi političari, ne bave se ovim problemima. I ne spominju ih. Pitanje je da li i znaju za to.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu