Biljana se jednog dana samo srušla pred studentima, a u bolnici su ustanovili da postoje dvije aneurizme, s tim što druga srećom nije pukla. Ona je tada hitno operisana, a pjevaču su lekari rekli da od hiljadu samo jedno preživi kad pukne aneurizma. Kako je jednom prilikom ispričao ljekari su tada zvali njegovu djecu da vide majku, jer bi to možda mogao da bude posljednji put.
– Biljana je bila zdrava žena, nikad nije imala problema, nije ni znala da ima te aneurizme. To je kao jedan balon koji se stvori na krvnom sudu, ona je imala to urođeno i to dvije na očnim aortama. Tri dana se žalila da je glava boljela, ali ništa nešto drugačije nego inače. Taj dan samo se srušila u amfiteatru pred studentima dok je držala predavanje i odmah su je odveli u Urgentni centar. To iščekivanje tamo, dok ona leži na stolu, ću zauvek pamtiti. Te ružne scene koje čovjek mora da gleda, kako iznose svakih pola sata po jedno tijelo u crnim kesama, samo sediš i čekaš i prolazi ti kroz glavu da doktor izađe i kaže tebi ‘to je to – ispričao je Pejović jednom prilikom.
Od pjevača se te večeri ispred bolnice nisu odvajale njegove kolege. Svetlana Ceca Ražnatović, Lepa Brena, Aca Lukas, Ana Bekuta bili su sa njim do ranih jutarnjih časova.
– Te večeri ne mogu zaboraviti, cijela srpska estrada je bila kod mene. Tad sam shvatio da su mi pravi prijatelji, pokazali su mi ljubav i poštovanje. Toliko su mi snage dale kolege, od Cece, Brene, Bobe, Zorice i Kemiša, Bekute i Mrke, Žike Jakšića, Raka Marić, Lukas, Tropiko, ne znam ko nije bio u Urgentnom uz mene, došli su svi u bolnicu. Bilo je 150 ljudi od toga 70 odsto sa estrade. Sjećam se, kreću da je vode na operaciju i zovu moju djecu da je vide, jer je to možda posljednji put da je vide. Šest i po sati je trajala operacija, mi smo ostali do 7 ujutru u Urgentnom – ispričao je Pejović te dodao da je nakon operacije krenula nova borba za Biljanin život.
– Poslije operacije bilo je užas vidjeti je kako leži obrijane glave, sa rezovima. Posle toga užas je bio klincima objasniti šta su mogući scenariji. Nisam dozvolio nikome da mi dolazi kući, hteo sam da budem sam sa svojom djecom, i onda sjednem, zagrlim ih i kažem – možemo da ostanemo bez mame, ali sve to prođe, izdrži nekako čovjek. Sve vrijeme mi je bila na pameti ta Cecina pesma ‘Živ se čovjek na sve navikne'… Kad smjestim djecu u krevet, odem u svoju sobu i iz sve glasa se derem i vrištim i molim Bilju da ne umre i da me ne ostavi – ispričao je Pejović i dodao:
– Bilo je jako teško, jesam grcao uveče kad sam sam, hoću da se ugušim od suza, jer mi se život promijenio u toku noći. Ali nisam dozvoljavao da se stalno plače i pada.
Kada se Biljana razboljela, i on se jednim dijelom osjećao krivim jer je zbog posla često odsustvovao od kuće, a sav teret je spao na suprugu. Biljana se, srećom, potpuno oporavila.
– I supruga i ja dosta smo se promijenili, na prvom mjestu korigovali smo odnos prema ljudima i poslu i potpuno drugačije sagledavamo stvari oko nas. Sve to što se njoj dogodilo prihvatili smo kao neku vrstu upozorenja da malo usporimo i promijenimo stil života – poručio je pjevač ranije za Stori, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu