Kaže ovo u ispovijesti za Srpskainfo Boško Diljević kojeg policija sumnjiči da je, zajedno sa bratom Bogdanom, prije četiri godine ubio Koprenu. Da nema veze sa nestankom Koprene tvrdi i Bogdan, koji kaže da je u to vrijeme imao teške zdravstvene probleme.
Braću Diljević smo zatekli na njihovom skromnom imanju u selu Bukvalek, a Boško, hramljući na jednu nogu i jedva hodajući od bolova, odmah je krenuo da priča šta ga je snašlo u utorak ujutru.
Spavao sam i oko šest časova ujutru neko je zalupao na vrata. Zatim su unutra ušli policajci i rekli mi da se obučem i da idem sa njima, te su me odvezli u kasarnu u Zalužanima. Tek kada sam došao u kasarnu rekli su mi zašto su me priveli – počinje priču Boško.
Ističe da su policajci koji su ih privodili bili veoma korektni i nijednu ružnu riječ mu nisu rekli, za razliku od dvojice policajaca u civilu koji su ga, kako kaže, krvnički tukli čime su stigli.
– Nakon kratkog saslušanja u kasarni, dvojica inspektora u civilu su me odveli u šumu u blizini kuće i tu je nastao horor po mene. Čim smo ušli u šumu krenuli su me tući, rukama, nogama i čime stignu i samo su govorili: „Pjevaj“. Htjeli su da im kažem gdje je tijelo Bojana Koprene, ali ja to ne znam – ističe Boško.
Kaže da je zatim jedan od njih dvojice uzeo kolac i krenuo ga udarati njime po cijelom tijelu.
– Od svakog udarca bih završio na zemlji, tukli su me kao najvećeg neprijatelja. Kada sam pao na zemlju jedan od njih mi je stavio taj kolac na vrat i nogama stao na njega i tražio da priznam nešto što nisam uradio. Rekao sam im da me mogu ubiti, ali da je nemam veze sa Koprenom – pojašnjava Boško.
Dodaje da su ga zatim policajci vratili u kasarnu i da su oni bili korektni, ali da su ga ova dva inspektora nastavila maltretirati i u prostorijama za ispitivanje.
– Stavili su me uz zid i tukli sve vrijeme, udarili su me u pluća i jedva sam mogao disati. Kako nisu imali nijedan dokaz protiv mene, morali su me pustiti na slobodu. Bio sam u jako lošem stanju u srijedu ujutru i sav sam se tresao, a neki čovjek, za kojeg mislim da je šef, tješio me je kada je vidio kako su me pretukli. Dali su mi neki papir da potpišem i pustili na slobodu – ispričao je Boško.
Kaže da je tek kad je izašao iz pritvora vidio da mu je podmetnut papir u kojem je napisano da nema tjelesnih povreda, zbog čega je otišao u bolnicu i izvadio potvrde o povredama.
Njegov brat Bogdan ističe da ga nisu tukli u policiji jer su od ranije znali da ima zdravstvenih problema.
– U danima kada je nestao Bojan imao sam operacije i bio sam svaki dan u bolnici. Sve da sam nešto uradio, nisam imao snage da pomjerim nešto teško. Sve ovo što smo prošli u ova dva dana kriv je čovjek iz sela koji nas je lažno optužio – ističe Bogdan.
Braća Diljević najavljuju tužbe protiv osoba koje su ih lažno optužile, ali i protiv policije zbog nanošenja teških povreda.
– Obojica smo od prvog do zadnjeg dana bili u ratu. Ja sam i ratni vojni invalid, uzdržavamo se od prodaje ovaca, a sada sam dočekao da inspektori od mene prave invalida – poručio je Boško Diljević.
Na kraju je dodao da su i poslije nestanka Koprene privođeni i da su dva puta prošli poligrafsko ispitivanje.
Bojan Koprena
Bojan Koprena je nestao 7. jula 2014. godine, a posljednji put je viđen u „Krčmi kod Roze“, kada je sa „opel vektrom“ otišao u nepoznatom pravcu. Vozilo je pronađeno dva dana kasnije, zapaljeno.
Policija je uz pomoć lovaca i građana više puta organizovala velike pretrage šume u Bukvaleku, ali nisu pronađeni tragovi koji bi ih doveli do tijela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu