Moj najkraći odgovor bi bio, da, dobro je poznavati više od jednog jezika i da su osobe koje su bilingvalne ili čak multilingvalne uspješnije u određenoj vrsti zadataka u odnosu na monolingvalne – rekla je profesorka.
Objasnila je da je bilingvizam prošao kroz tri faze i da je u prvoj fazi postojao strah od bilingvizma, da su se roditelji plašili na koji način će djeca prihvatiti drugi jezik.
– Onda je početak 21. vijeka obilježio pretjerani optimizam i smatrali smo da su po svemu bilingvalne osobe superiorne. Međutim, danas ulazimo u jednu zrelost istraživačku iz i tačno znamo kakve razlike pravi bilingvizam i po čemu su bilingvalne osobe bolje i takođe znamo koja vrste bilingvizma donosi tu prednost upravo taj način – navela je profesorka Dušica Filipović Đurđević.
Istakla je da je vršeno uporedno istraživanje sa ljudima koji govore srpski i mađarski i srpski i slovački i da je glavna razlika u sličnosti jezika.
– Naime, slovački i srpski dijele mnoge riječi. Riječi su vrlo slične i to su takozvani kognati, riječi koje u različitim jezicima isto zvuče i isto znače. Takve riječi nisu napor za mozak i ne predstavljaju gimnastiku, da tako kažem, za naš um, ali u slučaju mađarskog i srpskog koju su tipološki različiti jezici, postoji mnogo razlika i različitih riječi te to jeste napor za naš um – rekla je profesorka.
Dodala je da je naročito naporno kada se prebacujemo sa jednog jezika na drugi po tuđoj želji, odnosno kada to sredina diktira, prenosi Glas Srpske.
– Na primjer kada radimo u stranoj kompaniji pa pričamo na jednom jeziku, a onda uđe naš šef koji je iz inostranstva i mi tog trena prelazimo na drugi jezik, e to ‘svičovanje’, kako mi kažemo, ili prebacivanje sa jezika na jezik po znaku iz sredine je naročito naporno za nas – istakla je profesorka i dodala da nas to trenira na dobar način i da se poslije tri mjeseca vide promjene u moždanoj masi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu