Po posljednjim podacima, u Srpskoj je registrovano više od 370.000 svih vozila, od čega je oko 305.000 automobila. U pet godina broj automobila je povećan za više od 42.000.
S druge strane, saobraćajna infrastruktura ne prati rast broja vozila, naročito u gradskim zonama. Gužve su stalne, a kako je nemoguća misija naći slobodno parking mjesto na javnim parkiralištima u toku radnog vremena, nekim vozačima su „omiljena mjesta“ za parkiranje postale zelene površine i trotoari. Slobodno se može zaključiti da je gradski saobraćaj prilagođen isključivo vozačima automobila.
Od svega navedenog, veći problem sigurno predstavlja zagađenje vazduha, pogotovo u zimskim mjesecima. Kada se uzme u obzir da je više od 60 odsto vozila starije od 15 godina, jasno je i da je stepen zagađenja veći.
Ograničenja
Mnogi evropski gradovi ovaj problem su riješili ili rješavaju tako što ograničavaju saobraćaj za vozila u užim gradskim zonama, uvode posebne takse za ulazak u centar, a istovremeno poboljšavaju infrastrukturu za bicikliste, pješake i povećavaju javni gradski prevoz.
Da biste automobilom ušli u centar Londona, morate platiti 10 funti. U Ljubljani, koja je nama bliže i lakše za porediti i primjeniti pozitivna iskustva, saobraćaj za vozila u užem centru je ograničen, a u jednom dijelu je potpuno zabranjen. Parking zone su izmještene iz centra, a onaj ko dođe automobilom, može da iznajmi bicikl ili da ide javnim prevozom do potrebne lokacije.
Marko Subotić, doktor na Saobraćajnom fakultetu Doboj, za Srpskainfo kaže da se na teritoriji Srpske, nažalost, sve studije iz oblasti saobraćaja i saobraćajne infrastrukture zavrašavaju kroz „neka papirološka rješenja“.
Rjetko se koji lokalni zvaničnik konsultuje sa strukom – objašnjava Subotić.
Studije
Kaže da je s timom s fakulteta radio nekoliko studija i da je jedna za područje Doboja pokazala da je povećan broj javnih parking zona uticao na povećan broj obrta i obima parkiranja.
– Jedno od rješenja zaista jeste ograničenje saobraćaja u gradskim zonama u kojima se prednost daje biciklističkom i pješačkom saobraćaju. Naročito zbog toga što mi imamo puno starih automobila i uvozimo groblja automobila iz Evropske unije – kaže Subotić.
Vjeruje da će uskoro na dnevni red po sili prilika doći izrada strategije i akcionih planova za saobraćaj.
Tihomir Dakić, iz Centra za zaštitu životne sredine, kaže da je jedno od rješenja za početak poskupljenje javnih parking zona i izmještanje pojedinih iz centra.
– Recimo, u Banjaluci bi se mogao izmjestiti parking kod Muzeja savremene umjetnosti, takozvani Krašov parking – navodi primjer.
Osim toga, kako navodi, u najvećem gradu Srpske nije povećavana cijena za parkiranje čak 11 godina i najniža je u odnosu na javni saobraćaj nego u svim najvećim i glavnim gradovima u okruženju.
– Englezi kažu „izgradite i sami će doći“. Ako izgradite biciklističke staze, imaćete više biciklista, ako izgradite još parking zona, imaćemo više automobila u gradu – objašnjava Dakić.
Primjer Banjaluke
U Odjeljenju sa saobraćaj i puteve Grada Banjaluka priznaju da porast broja motornih vozila nije pratila izgradnja i razvoj infarstrukture, jer je zbog ratnih dešavanja zaustavljena realizacija strateških planskih dokumenta kao što je Urbanistički plan. Grad ima Strategiju razvoja lokalnih puteva i ulica koja predviđa i da se klasične krstaste raskrsnice rekonstruišu u kružne raskrsnice.
– U toku je analiza parametara parkirališta pod naplatom, te će se u zavisnosti od toga uraditi korekcija cijena. Uz još nekoliko mjera pokazaćemo opredjeljenje za stvaranje uslova za omogućavanje razvoja ostalih vidova saobraćaja, prije svega javnog prevoza i biciklističkog saobraćaja – kažu u Odjeljenju sa saobraćaj i puteve.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu