Bilo je to visoko priznanje piscu koji je romanima “Na Drini ćuprija”, “Travnička hronika”, “Prokleta avlija” i nizom drugih djela prikazao svijetu do tada manje poznate ljude i sudbine sa balkanskog područja.
Nobelov komitet obrazložio je nagradu “epskom snagom kojom je Andrić oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje”.
Andrić se besjedom “O priči i pričanju” zahvalio za priznanje.
Na svečanosti je, po Andrićevoj želji, intoniran “Marš na Drinu”.
Pisac je staru, predratnu ploču ponio sa sobom u Švedsku i insistirao da mu nagrada bude uručena uz ovaj srpski vojni marš iz Prvog svjetskog rata.
Istovremeno, u besjedi u ime Nobelovog komiteta navedeno je:
“Andrić nosi u sebi mnogo nježnosti za ljude, ali ne uzmiče pred strahotama, niti pred nasiljem, koje u njegovim očima potvrđuje stvarnost zla. On je pisac koji je majstor jednog sasvim ličnog, originalnog kruga motiva. Andrić otvara jednu dosad nepoznatu stranicu svjetske hronike i obraća nam se iz dubine napaćene narodne duše Južnih Slovena”.
Nagradu od milion dolara dobijenu osvajanjem Nobelove nagrade Andrić je poklonio za razvoj bibliotekarstva u BiH.
Ivo Andrić je prvi, i za sada jedini, dobitnik Nobelove nagrade za književnost na ovim prostorima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu