Kolumne

Iza zatvorenih vrata

Za živote i zdravlje pacijenata, najteže pogođenih korona virusom, lavovski se bore ljekari i medicinsko osoblje Klinike za infektivne bolesti UKC RS.

Iza zatvorenih vrata
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/MILKICA MILOJEVIĆ/RAS KOMBO

Upakovani kao astronauti, u zaštitne skafandere, oni vode tešku, iscrpljujuću bitku. Iza zatvorenih vrata. Mora tako, epidemija je ozbiljna stvar i zahtijeva ozbiljne mjere.

I mi, koji imamo više sreće, pa nas je korona, valjda, zaobišla, zatvoreni smo u svojim kućama i stanovima. Većina nas, uprkos svemu, iza zatvorenih vrata uživa u toplini i sigurnosti svog doma.

Ali ima i onih koji nisu te seće. Za mnoge žene i djecu porodični dom je mjesto straha i patnje. Nasilje u porodici, upozoravaju stručnjaci, u doba izolacije, može da eksplodira.

Osioni muževi i očevi iskazuju bijes i silu, zato što ne mogu u kafanu, kladionicu, na fudbalsku utakmicu ili u švaleraciju. Pa batinama i uvredama udaraju po onima koji su im prepušteni na milost i nemilost. Iza zatvorenih vrata.

Iza zatvorenih vrata hiljade baka i djedova smjerno čeka da im neko donese hranu i lijekove i da im vlast dozvoli da, bar nekoliko sati nedjeljno, izađu do ljekara ili apoteke i, što im je najbitnije, do banke da podignu svoje skromne, pošteno zarađene penzije.

Iza zatvorenih vrata vlast je odlučila da nas spakuje u vanredno stanje, kako bi predsjednica Republike, u dogovoru s Vladom, mogla da donosi uredbe, koje će nam u doba korone služiti umjesto zakona. Mora, kažu, tako: epidemija je ozbiljan stvar i zahtijeva brze i efikasne odluke.

Mnoge se sudbonosne stvari danas dešavaju iza zatvorenih vrata. I koliko god to bilo opravadano, ponekad i neophodno, zbog toga nas obuzima jeza. Jer, šta se zaista dešava iz zatvorenih vrata bolnica, laboratorija, domova za stare, stanova, političkih partija, parlamenata… I možemo li na to uticati?

Možda je rješenje u tome da otvorimo jedina vrata čije ključeve uvijek imamo: da budemo, i u doba korone, otvorenog uma i otvorene duše.

Oslušnimo šta se dešava kod komšije za koga znamo da je sklon nasilju. I prijavimo ako čujemo nešto sumnjivo. Nije to sramota. Naprotiv, naša je ljudska obaveza da zaštitimo slabije.

Zakucajmo na vrata usamljenih starih ljudi i ponudimo im pomoć, sa bezbjedne udaljenosti.

I pratimo budno šta rade političari, iz zatvorenih vrata, pa kad sve ovo prođe, tražimo da nam polože račune: za svaku odluku i svaku potrošenu marku.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije