Interesantno je, međutim, da je sindikalna podjela, koja tinja već mjesecima, aktuelizovana baš uoči izbora. Pojedini sindikalci tvrde da su sindikalni lideri sami krivi za to, jer su dopustili da ih prvo poslodavci, a potom i političari, računajući na njihove sujete, privuku u svoj tabor.
Da stranke imaju itekako uticaja na sindikate svjedoči i činjenica da su pojedini sindikalni lideri otvoreno „izabrali stanu“ i postali kandidati stranaka na izborima. Tako je na aktuenim izborima Boris Šukalo, donedavni potpredsjednik Sindikata STD u Željeznicma RS, kandidat SDS, dok je Aleksandar Lukić, predsjednik Sindikata Banjalučke pivare, koja je članica Konfederacije sindikata RS, kandidat Čavićevog Narodnog demokratskog pokreta za Narodnu skupštinu RS.
Na prošlim lokalnim izborima su stranački aktivniji bili lideri Saveza sindikata RS. Tako je Boško Grgić, sindikalni povjerenik Saveza sindikata RS u Gradiški, bio na listi „Izvor“ Slavka Dunjića, a Jelenko Bubić, prvi sindikalac Teslića, nosilac odborničke liste minorne Ekološke demokratske stranke. Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine i turizma RS je bio kandidat na odborničkoj listi SNSD-a u Srpcu. Nijedan od njih nije izabran, a Savanović ne vidi nikakav problem u svom angažmanu za račun vladajuće stranke.
Savanović: Posao kao svaki drugi
Biti sindikalac je posao kao i svaki drugi. Uostalom, ni CIK nam ne brani da se kandidujemo – kaže Savanović.
Za razliku od njega, Boris Šukalo se, stupajući u stranačku politiku, odrekao sindikalnog angažmana, jer smatra da to „ne ide zajedno“.
I Željko Tepavčević, predsjednik Konfederacije sindikata RS, tvrdi da sindikalcima nije mjesto u strankama, mada i njegovih kadrova ima na listama. Tepavčević tvrdi da će se stvari razjasniti tek nakon 7. oktobra jer će, kaže, čim prođu izbori tražiti utvrđivanje reprezentativnosti sindikata na nivou RS.
– Mi imamo 35.000 članova, smatram da ni Savez sindikata RS nema mnogo više, možda oko 40.000. Tražićemo preispitivanje reprezentativnosti, i naše i njihove, ni po babu, ni po stričevima, ali uz uslov da se kao članovi sindikata priznaju samo oni koji plaćaju članarinu, a ne nekakva imena sa spiskova – kaže Tepavčević.
Tepavčević prebrojava članstvo i zaposlene
On optužuje konkurentski Savez sindikata RS da je „više poslodavac, nego sindikat“, jer ima 50 stalno zaposlenih i 30 onih koji za njih rade povremene poslove.
– Svi oni imaju solidne plate i žive s leđa svojih, često potplaćenih, članova. Za raziku od njih, mi u Konfedraciji imamo samo jednog zaposlenog, i to nije niko od sindikalnih lidera, nego naš pravnik – tvrdi Tepavčević.
Priznaje da bi za radnike bilo mnogo bolje da imaju samo jedan jak sindikat. Tvrdi da su predstavnici Konfederacije u svakom trenutku spremni da sjednu za sto sa predstavnicima Saveza.
– Na kraju krajeva, nije problem ni da imamo dva reprezentativna sindikata u RS, ako drugačije ne može. Veći su problem pojedini mali sindikati koji, zarad sujeta njihovih lidera, ne žele da pristupe ni nama ni Savezu – zaključuje Tepavčević.
Ranka Mišić bez komentara
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić nije željela da komentariše navode lidera Konfederacije sindikata RS Željka Tepavčevića, koji tvrdi da sindikalna asocijacija koju on predvodi ima gotovo jednak broj članova kao SS RS. Odbila je da komentariše i uticaj političkih partija na rad sidikata.
Pojedini njeni oponenti Mišićevu dovode u vezu sa Socijalističkom partijom RS, čiji kadrovi vode glavnu riječ u Ministarstvu rada RS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu