Partizan je nedavno igrao na VTB Kupu i tamo je Željko Obradović dao intervju za ruske medije. Naravno, glavno pitanje je bilo o igrama reprezentacije Srbije na Evrobasketu.
– Bojao sam se da ćete me pitati tako nešto. Ako niste uključeni u to vrlo je teško da pričate. Ja sam bio igrač i trener reprezentacije i vjerujem da je san svakoga da bude igrač ili trener nacionalnog tima. Od 2005. godine, kada sam prestao da budem dio reprezentacije na bilo koji način, postao sam njen najveći navijač. Tu stajem sa pričom o reprezentaciji. Uvijek su ih pratiti, bodriti, svaku pomoć od mene ako treba će dobiti. To je sve što mogu da kažem na temu reprezentacije, rekao je Obradović.
Nijedna od velikih zvijezda na prvenstvu nije došla do medalje.
– Pričamo o tri najdominantnija igrača Luki Dončiću, Janisu i Nikoli Jokiću. Oni su veliki igrači, ako ih gledate, za mene je velika privilegija što sam mogao da gledam kvalifikacioni meč Srbija -Grčka, sa jedne strane Janis, sa druge Nikola. Ali, i njihovi saigrači, takođe mogu da igraju bez njih, ovo je timska igra. Nije sasvim ispravno uperiti prste ka njima, jer je na kraju tim taj koji gubi ili dobija utakmice, ne pojedinac. Na kraju šampion je bio tim koji je igrao najbolju košarku. To je slučaj Španije. To ne znači da Luka, Janis i Nikola ne igraju sjajnu košarku, oni su lideri, ali, opet, na kraju uvek je u pitanju tim.
Španci su uzeli zlato i iznenadili sve.
– Format takmičenja je takav da igrate grupu, pa nokaut gdje pobjeđujete ili idete kući. Morate biti spremni za to. Španija je igrala dobro u grupi, imali su Litvaniju u prvom krugu, vrlo teška utakmica i pobjeda na produžecima. Španija je tim koji je razumio kako da igra, imali su sve što je potrebno da imaju kao svaki dobar tim. Prije svega imaju trenera i mlade igrače koji zaista vole da igraju za reprezentaciju i da se bore. Nije istina reći da se drugi bore manje, to je laž, vjerujem da su zaslužili zbog svega što su pružili, igrali su odličnu košarku i čestitam im na tome.
Naravno, pitanje je bilo i odakle mu tolika energija i šta ga motiviše za rad u Partizanu?
– Partizan je nešto duboko u meni, moja ljubav, više od ljubavi. Rekao sam to mnogo puta. Prošle godine se ukazala šansa, pa sam prvo sam sa sobom raščistio, rekao sam sebi “ok, sad je momenat da se vratim ili neću nikad poslije ovoga. I tako sam odlučio. Ne treba da razmišljate o drugim ponudama, a bilo ih je, ali meni je trebala ekstra motiviacija, a to je upravo bio Partizan. Vratio sam se i zbog toga da se skrasim u svojoj zemlji koju sam napustio prije 28 godina, to je posebna motivacija za mene i jako sam srećan. Sad, nije lako. Prvi korak je bio da se vratimo i da budemo dio Evrolige i da tu i ostanemo, na čemu rade svi u klubu. Koliko dugo – vidjećemo. Želimo da vratimo navijačima jer nam toliko vjeruju. Siguran sam da će na naše utakmice dolaziti više od 15.000 ljudi na svaki meč. Ako to razumijete, razumjećete šta je motivacija da se vratim, to je energija. To je prva stvar. Druga stvar je da volim košarku, “unutra” sam sto posto, po čitav dan mislim o tome, razmišljam šta da pričam sa mladim igračima kako da misle o košarci, životu, nekim specifičnim stvarima u igri. Sve dok je tako, biću u košarci, biću na klupi. Kad toga više ne bude bilo, kad se probudim i shvatim da to više nije to, stajem i tačka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu